Bio bi to sasvim uobičajen dan na Zagreb Doxu da nije bilo Mesića (bez ražnja) i da nisu pokupili aute gdje ih nikad ne kupe no to je sasvim jedna druga dimenzija. Vratimo se u onu lijepu a to su filmovi. Jučer sam se "prisilio" vidjeti nekoliko filmova od kojih su "French beauty", "My grandmother's house", "Sasvim lično", "Butterfly man", "Pavlov's dogs" i htio sam još pogledati pokoji ali prilike nisu dale ili bilo je to izvan moje moći!

Krenuti ću od najboljeg to je svakako bosanski film Nedžad Begovića "Sasvim lično".
Što sve tom domišljatom čovjeku nije palo na pamet da stavi u film!!! Primjera uspio je za potrebe filma najterati ženu da se ošiša na nulu, poslati u k... doslovno svoje, vjerujem neprijatelje, opisati svoje djetinjstvo i cijeli život u najzanimljivijim i vrlo humornim crtama u 69 minuta. Tek toliko ljudi su pišali od smijeha na prikazano, no vjerujem onima koji su gledali, ostati će u pamćenju scena dopisivanja preko sms-a između Nedžada i njegove majke te njegov prvi kadar sa novom kamerom (susjeda u toplesu na susjednom balkonu! hehe). Ludo!
Bravo autoru ovo je definitvno za me najbolji film festivala kojeg sam dosad vidio. Pravo osvježenje i želim autoru da osvoji Oscara jer stvarno zaslužuje.

Drugi filmo su se nekako raspodjelili pa bih od viđenog istaknuo vrlo dobar kratko metražni "Butterfly man" o čovjeku fasciniranom leptirima i ljepotom i gracioznošću njihova kretanja koje pokušava imitirati baveći se plesom. Zanimljivo je kad priča o svojem duhovnom procvatu da upotrebljava izraz izaći iz čahure, što je samo još jedan dokaz njegova saživljavanja sa tim lijepim i neobičnim stvorenjima. Štiklec iz filma jest opisivanje jedne vrste leptira koja (nisam zapamtio) dok preletava preko Amazone se vidi iz aviona kako im se presijavaju krila u nestvarnim plavim tonovima.

Od filmova koje ću istaknuti kao dobre ali ne nešto posebno su "French beauty", u kojem nisam ništa novo otkrio o spoju svijeta filma i mode. Moglo se vidjeti nekoliko golišavih scena sa prekokrasnim francuskinjama i ništa više.

Ipak puno bolji film od ovog je bio španjolski film "My grandmother's house" koji nam je iznio jednu osobnu i dirljivu priču o sukobu svijeta mladih i starih i razotkrio nam sve tajne. Naime baka sa unukom živi u staroj, trošnoj kući koju su njena djeca namjenila srušiti i napraviti kuću sa nekoliko apartmana. To je naravno tragedija za baku koja je sa svojim mužem u tu kuću utkala svoj život, suze i znoj te bezbroj uspomena od kojih se zbog ljubavi prema svojoj djeci odriče. Zapravo vidljivo je koliko u filmu, u kojem protagonisti sasvim opušteni i saživljeni s prisutnošću kamere, razotkrivaju koliko su svijet djece i starih naočigled različiti, a opet po radosti i djetinjastom pristupu rješavanja problema sasvim jednaki, identični. Zapravo to jedna osobna i dirljiva priča mrvu malo prerastegnuta tako da se gubi na kontinuitetu. Sve u svemu jedan kvalitetan film.

Ruski film "Pavlov's dogs" nam govori o neobičnom zanimanju kojeg bih na marketinškom riječniku (iako meni mrskom ali sada neophodnom) nazvao "event menagerom". On organizira utrke žohara, prasadi, nojeva i to sve za razonodu bogatih. Taj dio filma dobro poentira zadanu temu. No dokolicu bogatih koji da bi svoje frustracije izlječili tako što hine prosjake po ulicama Moskve nije ništa ekskluzivno i provokativno i da već niste već prije čuli ili vidjeli u nekom filmu. Sve su to obična lica koja bi i bez šminke izgledala kao propalice. Jednom riječju još jedna perverzna zabava na račun siromašnih od malo imućnijih koji bi htjeli biti još bogatiji, a to nastoje postići tim načinom zabave.