četvrtak, 09.06.2005.

Dilema zvana Osveta Sitha

Kao što sam primjetio dva suprotstavljena tabora filmofila ili uživalaca filmova tako sam i ja u dilemi. Naime, na mene pljuvanje i hvala, pogotovo kad je pretjerana, ne da nemaju utjecaja nego se tek tad utaborim u svojem dvorcu okruženom podebljim šancem.
Razdire me moja vezanost od djetinjstva uz ovaj posvema viteški serijal u kojem se svi bore laserskim mačevima, jašu umjesto konja na jurišnicima, a vitezovi samuraji se nazivaju Jedijima.
Ma, molio sam mnoge da mi pomognu razjasniti neke dileme oko samog doživljaja filma Revenge of the sith. I tako, ne da nisam dobio odgovor koji vodi jednoj ili drugoj strani, već sam ostao sam tamo gdje jesam.
Pa kad pomislim o Sithu i cijelom serijalu filmova SW o borbi za pravdu i bolji demokratičniji svijet, prvo mi ipak pada na pamet bajka.
Da, to je bajka koja kao i sve bajke kojih sam se nagledao u svojoj mladosti fasciniran borbom dobra i zla 7 kćeri i 7 sinova iza 7 gora, 7 planina ... ima ipak puno svojih nekonzistentnosti i sad dolazim na ključni detalj: ne mogu oni koji ne vole svijet bajki ponekad shvatiti takve grandiozne bitke i to prenešene u svijet u dalekoj dalekoj budućnosti; riječ je o prerealističnim osobama koje nemaju mašte, jer se ne mogu otrgnuti raljama svakidašnjice. Netko tko nije predistiniran, a to odgovorno tvrdim započinje u ranoj mladosti, ne može u potpunosti zavoljeti SW koji je klasična SF opera puna prštavila, i pošto se nikad nije upotpunosti saživio, prvo sa pisanim bajkama pa sa onim prenesenim na celuloidnu vrpcu ipak nije vjerodostojan čimbenik da bi mogao kritizirati SW. U one koji ipak naginju nekom drugom žanru (a SF-u ponekad i to na silu, samo da bi bili priznati filmofili) ja se ne ubrajam.

Zbog svoje ljubavi prema ovom književno-filmskom izričaju neću izgubiti kritičnost i ne prokomentirati nešto što mi nije sjelo. Nisam u potpunosti zadovoljan završnim dijelom trilogije, jer sam imao temeljem svih odgledanih nastavaka svoju vrlo čvrstu viziju kako bi to režiser trebao napraviti.
Ali, u tome je i draž filma! Filmsko uprizorenje uglavnom nije identično književnom predlošku pa stoga niti naša nadanja i očekivanja ne budu uvijek ispunjena.

To je djelo čovjeka koji u ovom slučaju nije podložan instrukcijama sa strane. Naime, kad sagledavam u cijelosti ovu prvu trilogiju serijala SW-a mogu reći kako Lucas izvrsno gradira radnju od dječačkih koraka Anakina na pustinjskom planetu Tatooine u Fantomskoj prijetnji do tako životnih teenagerskih klasičnih pobuna u Clone Wars-ima. Bilo kako bilo, svatko je od nas koji smo gledali film prije samog početka kraja donio neka svoja nadanja i pomalo se razočarao; ja u činjenici da iza ovog nastavka neće uslijediti nove zgode, no svemu mora doći kraj pa i SW-ima.
Također, mnogi kažu (ali lažu) da je prvi dio trilogije dječji (Phantom Menace), drugi teenagerski (Attack of the Clones), a treći (Revenge of the Sith) za odrasle i jednako dobar kao peti (The Empire strikes Back). Za ovu, dosta često izrečenu poredbu, moram reći STOP, to je premegalomanska ocjena.
Mislim da je rascjepkavanje filma i izvlačenje love od ljudi (što Quentin Tarantino radi u svojim filmovima kao npr. Kill Bill) upravo master jedi Lucas patentirao i savršeno to radi.
Filmovi se savršeno nastavljaju jedan na drugog i nemojte misliti da Lucas ne razmišlja transgeneracijski. Snimanjem prvog takvog filma, prozvanog dječjim, on upravo odgaja younglings Jedi obožavatelje i priprema ih za daljnje doživljaje.
Sve savršeno naliježe jedno na drugo i čovjek je spreman za nove doživljaje. Nije to tako nespretno prekinuti niz, kao recimo Kill Bill.
A sad o filmu. Dakle, Revenge of the Sith je film koji ima nekoliko velikih mačevalačkih duela. Prvi s početka je između Lorda Tyrannousa ili Grofa Doukua s dvojicom Jedija (generalom Obi Wan Kenobijem i sada Jedijem Anakinom Skywalkerom). To je kratki uvod u glavne duele koji će uslijediti i zapravo uistinu obilježiti ovaj nastavak Star Wars sage.

Drugi je duel između Jedija Mace Windu i Darth Sidiotusa. Ta borba je jedan od ljepših mačevalačkih duela u cijelom filmu i to je duel koji je istodobno i moment prekretnica kad Anakin zaista krene stazom zla. Naime, u ključnom momentu ide spašavati već poraženog i deformiranog kancelara, ali već tada eklatantno razotkrivenog Darth Sidiousa. Nekako potom je uslijedila light saber borba između Yode i Darth Sidiousa.
Slijedeći lightsaber fight je između Anakina i Obi-van Kenobija i taj završni duel je zapravo labuđi pjev Lucasa. Fenomenalno okruženje, vrlo slično predočenjima pakla, daje dodatni okus samoj dramatičnoj borbi dobra i zla u kojem kako to uvijek biva niti jedna strana ne pobjeđuje.
Bilo je i nešto romantičnih dijelova filma; mlađahna glumica Natalie Portman bunila se da je njena uloga Padme Amidale u ovom nastavku svedena na vrlo epizodnu. Meni to nije smetalo, ali po napisima na raznim forumima vidio sam da zagriženim SW fanovima čak i mali naglasak na romantiku ubija crnilo i mračnu atmosferu koju toliko priželjkuju od SW. Upravo je Revenge of the Sith prava poslastica za takve gledaoce. Skoro pa besprijekorno Hayden je izveo svoju transformaciju u Darth Vadera. Bio mi je odličan i u prethodnom nastavku u prikazu nagovještaja te transformacije kroz par dijaloga i u ključnom moment kad počini genocid nad pješčanim narodom koji mu je oteo majku.

Mali zeleni uhati Yoda imao je odličan light saber dvoboj s Darth Sidiousom koji završava neodlučeno.
Nije mi se dopalo samo rađanje junaka 4., 5. i 6. dijela. Moment u kojem izlaze iz majčine utrobe i Amidala ih imenuje je dosta artificijelno djelovao. Ponešto me podsjetio na proglašenje vitezova u srednjem vijeku. Tužno je bilo vidjeti kako Anakin nasjeda na podvale odličnog Emperora koji je skoro pa glavni junak ovog dijela. Izvrsna izvedba glumca Ian McDiarmida koji je prikazao u svom mračnom sjaju iskonsko zlo personificirano u liku Dart Sidiousa, lorda Sitha. Prekrasan je moment koji nisam očekivao: u posvemašnjem nagovaranju da pređe na mračnu stranu sile, kancelar daje Anakinu objašnjenje kako je on (Anakin) zapravo nastao. I ono najbitnije; koliko god to grozno zvučalo, lajtmotiv konačne preobrazbe je ljubav: Anakin želi svim silama od svojih prekognicijskih snova spasiti svoju suprugu i jedinu veliku ljubav, Amidalu. U tom mometnu lijepo se vidi da je on slijep u tom nastojanju i ne vidi kako je zapravo on taj koji će je koštati glave, a sav mu taj razum na prekrasan način protkan slatkim obećanjima zamračuje ili zamagljuje kancelar/Darth Sidious.

Sad kada je sve gotovo (mislim na ove dvije trilogije) konačno bih ocjenio samo da je 5. dio najbolji, emotivno sam vezan uz 6., a ovaj 3. dio ide iza, uz bok 2. dijelu. Preporučio bih da se prije gledanja ne očekuje ništa, da se isprazni glava od kojekavih misli i krene gledati kraj jedne izvrsne futurističke bajke. Ocjenjujem film 4.3 i kategorijom moždana nirvana.

- 12:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>