Prva misao koja mi je pala na um po pogledanom "Kingdom of Heaven" je kako je Ridley Scott ostavio popišanog i u mraku u kutu skrivenog pretencioznog i nemuštog povjesničara Olivera Stonea. Prva paralela koja mi je pala na um je upravo Alexander i stvarno s današnjeg gledišta ne vidim ništa toliko spektakularno kao što je sve spektakularno u "Kingdom of Heaven".
Prvo, Ridley nema pretencioznih pretenzija da složi film koji pokušava izmiriti nepomirljivo, nego radi jednostavnim riječnikom povijesni spektakl. Iako će se možda gorki branitelji nedostižnosti bitaka u Lord of the rings trilogiji pobuniti, ali prizori Scottovih bitaka su grandiozini, oduzimaju dah gledatelju koji promatra iz oka kamere bitke između Arapa i kršćanske armade. Veličanstvene i vrlo vrlo relistične bitke su razlogom da je i tim (prosječnom gledatelju) jednostavnim uprizorenjem bitaka Scott prepišao (zar je stvarno to teško?) wanna be povjesničara Stonea.

Zanimljivost iz filma je da svi likovi osim oca kovača Baliana, Godfrey od Ibelina (kojeg vrlo dobro glumi Liam Neeson) nisu uistinu stvarni likovi. Radnja filma se zbiva za vrijeme prvog križarskog pohoda u krajevima Svete Zemlje, osvojenim od strane kršćanske armade.
U filmu koji nije čisto prepucavanje snagom od strane muškaraca, postoji i pozadinska priča o ljubavi između vitezakovača Baliana i princeze, poslije i kraljice Jerusalema, Sibylle (Eva Green). U svakom povijesnom epu mora postojati i zla strana pa je to ovdje Guy de Lusignan koji je častohlepni i strateški nesposobni plemić Kraljevstva nebeskog.

Zanimljiva mi je bila pojava (ovo je referenca za sve Trekije) Dr. Bashira ili Alexander Siddiqa kao protuteže na arapskoj-muslimanskoj strani. On je samozatajan i vrlo pravedan muslimanski plemić u mnogočemu sličan Balianu i svakako pokušaj režisera da prikaže kako i na drugoj strani ima ljudi nama istovjetnih nazora (vjerojatno pokušaj da se u danima rata pokuša prikazati svekolikom pučanstvu USA kako nisu svi arapi primitivci i divljaci kakvim ih oni doživljavaju nakon 9/11).

Filmu sam bio djelomično privučen i pričama koje su kolale kako je ovaj film protukršćanski, i promuslimanski, no ta kotroverza je posve netočna. Kako je gore prikazan vrlo slikovito i za štrebere čitljivo prikaz ljudskog dobra (iako ne apsolutnog, jer Balian je griješan čovjek što je jedan od njegovih motiva za dolazak u Jerusalem) tako je na drugoj strani vage protuuteg zla (naravno opet s ljudskim licem) uprizoren kroz lik Guy De Lusignana (Marton Csokas) i njegovog psa rata odličnog Brendana Gleesona kao Reynald (Walter 'Monk' McGinn u Gangs of New York). Osim njih naveo bih jednog glumca koji je svojom mimikrijom i mene zavarao riječ je Edwardu Nortonu koji glumi gubavog kralja pravednika, osvajača Jerusalema Baldwina te mala ali uredno odigrana uloga Jeremy Ironsa kao Tiberiasa, ključnog dvorskog plemića koji skoro do zadnjeg čuva mir između kršćana i muslimana. U ulozi Tiberiasa vidim jednu rupu u sinopsisu, naime vjerojatno zbog jačine karaktera samog Jeremya njegov lik koji je do kraja čuvao bok svom kralju i čuvao mir u trenucima najveće krize se povlači na Cipar.

Stoga mogu prosuditi kako su u posve jednakom svjetlu prikazane i kršćanska i muslimaska religija (koliko se to od ovog prije svega akcijskog povijesnog spektakla moglo i očekivati – a to je prije svega površan prikaz, no bolje takav nego nikakav), a sasvim zasebno su prikazani fundamentalisti ili jastrebovi, huškači na rat s obje strane. Dakle nema ni d od diskriminacije pojedine vjere (rekli bi vjerski korektno odrađeno), no ono što bi se moglo (kak ti) zamjeriti Scottu jest prikazivanje ondašnjeg ekspanzionizma, vjerski motiviranog kolonijalizma koji su pod kapom katoličke crkve sprovodili u Svetoj Zemlji vitezovi bezemljaši ili kako to na primjeru Balijana prikazuje Scott, ljudi koji traže vjeru ili oprost.

No to svakako nije alarm koji bi vas natjerao da ne gledate ovaj film. Prije svega to je akcioni povijesni spektakl koji portretira sukob između kršćana i muslimana prije glasovitog dolaska Richarda lavljeg srca i njegovog opsjedanja Jeruzalema s namjerom njegovog ponovnog osvajanja. U tome se može povući i paralela s filmom "The Crusades", Cecil B. DeMilla iz daleke 1935. godine koji se ne tako davno, po ko zna koji put prikazivao na TV-u, a govori nam o sličnoj temi kao i Scottov uradak, s naravno puno šarma i nekonzistentnosti ondašnjeg filmskog stvaralaštva (iako ga i danas nema u potpunosti; mislim na povijesnu utemeljenost i što manje iskrivljavanje povijesnih fakata). Riječ je o opsjedanju Jeruzalema od strane Richarda Lavljeg Srca u potrazi za Berengariom, Princezom od Navarre koju glumi prekokrasna Loretta Young. Naravno, po efektima se ne može usporediti s današnjim filmovima no taj cb film mi je prvo pao na pamet kad sam ugledao početne sekvence filma i čuo poznata imena kao Salahadin i na kraju u završnim kadrovima filma kralja Engleske.

Ovaj skoro dvoipolsatni film ponudit će vam, za razliku spomenutog Alexa, puno više zabave. Svi kojima se Orladno Bloom svidio u LOTR nikako neće ostati razočarani. Stoga filmu dodjeljujem ocjenu 4.1 i kategoriju moždani joging.