Matt LeBlanc zasad odbija ponude za film nakon što je za njega završila vrlo, vrlo uspješna tv-serija “Friends”, ono što me privuklo ovoj vijesti je vrlo inteligentno objašnjenje razloga njegova nepojavljivanja na filmskom platnu.

Ono što je vjerojatnost sa LeBlancom da mu je glavni životni motivator strah od neuspjeha, no I to je razumno s obzirom da treba biti oprezan, te što manje pohlepan glede love kojom ga navjerojatnije zasipaju pri ponudama za film.

Istina je da LeBlanc pokušao transformirati svoju tv-popularnost na kino platno kroz filmove kao što su “Lost in space” te “Charlie’s Angels”, I kvaka je da nisu to loše uloge no izgleda ostale su bez većeg odjeka u filmskim krugovima koji odlučuju tko će i gdje glumiti.
Nazvao je filmove za razliku od tv-sitcoma “drugačijom životinjom” (vrlo slikovita poredba), te dodao da nije spreman rasprodati kredit stečen na tv-u dajući bianco ček povjerenja nekom možebitno nesposobnom režiseru koji bi dok ne kažeš keks uništio njegovu karijeru glumca.
Rekao je da ne možeš za režisera reći da je dobar ukoliko nije već dokazano veliki režiser te da nije imao još taj luksuz suradnje sa nekim velikim režiserom, iako bi mu ja dodao da i veliki režiseri današnjice počesto zastrane povijaći se zahtjevima tržišta za što većom i bržom produkcijom.

I zadnja što je rekao, podsjetila me na jednog nizozemskog nogometaša iz Arsenala koji u strahu od aviona uvijek putuje autom ili vlakom, naime rekao je da ne voli ne znati s kim i gdje glumi (razumljivo da bi svi voljeli znati unaprijed s kim rade, e sad Matt malo su te razmazili u “Prijateljima”) te da voli zaspati uz telku u svom krevetu a ne na nekom tuđem.

Malo fobično na kraju no sve u svemu razumljivije, inteligntnije nego što je Matt uobičajeno zvučao i izgledao u seriji. Moram priznati da sam si ga uvijek negdje u zakutku misli doživljavao da ovak blesavo ne može glumiti već da je u ulogu unio dio svoje originalne osobnosti, a kad vidi ti njega mali ni blesav.