Jučer je završio i službeni dio festivala dodjeljivanjem nagrada 5 po redu 25 FPS-a Internacionalnog festivala eksperimentalnog filma i videa. Festivala poznatog po tome što su na čelu festa 4 žene. Po meni premalo isproduciranog od strane kojekakvih ženskih udruga po tom pitanju. Možda zato jer su ove pripadnice "nježnijeg spola" nenametljive i podosta samozatajne, prave intelektualke nesklone samoprodukciji. Vjerojatno. Tim više zaslužuju pažnju.
No festival kao festival je poseban. Ove godine sam u dva navrata skoro pa slučajno navratio. Meni je to više izgledalo kao inspekcijski izlet na 25 FPS. Prvi dan sam nazočio programu retrospektive nizozemskog filma i to je bilo više nego katarzično iskustvo. Više iskustvo gdje sam pročišćavao svoj organizam od smislenosti i nailazio napola zbunjenjim pogledom po mraku kina SC na mnoge meni znane i neznane filmske zaljubljenike koji su pratili program u menim tako poznatim ... spavajućim pozama, glava o ramenu je bila prevladavajuća. :)
Dakle nisam se nešto zabavio sa filmovima, no zato drugi dan je bio dan vizuelnih iskustava. IstinaBog taj dan kao sam imao potrebiti sotto voce sa strane u vidu gđice Ane "AntiUgarković". Da pojasnim. Na ovakvim filmovima da bolje shvatite što je "pisac" htio reći potrebno je ili se napiti ili se napušiti (što baš i ne bih mogao preporučiti jer to definitvno nije moj đir, a kaj se tiće alkohola on ako ga i unesete u'se neće se tamo dugo zadržati pa možete se vrlo brzo vratiti u trezveno eterično stanje ... nnda dobro).
Stoga ja sam uvijek za pozitivan kut gledanja na film. Onću reć iščašeni. Taj je najbolji.Najbolje kroz šalu i pošalicu.
I tako dok je prvi dan bilo svojevrsno ubijanje konja u meni koji je došao gledati filmove. Gdje sam više lječeći se od raznoraznih loših stvari i događaja od tjedna na minuću tražio svijetlo na horizontu nego što mi je bila ozbiljna namjera gledati filmove čini mi se da tim danom i nijesam baš upiknuo, noooo zato postoji uvijek druga šansa. Drugi dan, druga šamsa ili kako bi nam Scarlett to lijepo sročila ... "After all... tomorrow is another day."
Filmovi koje sam gledao u dva programa ... u dva zadnja programska vagona koja sam uskočio su bili stvarno zanimljivi. Iz prvog programa bih naveo dva zanimljiva filma. Prvi je bio snimljen u jednom kadru i zvao se Tripovi. Film je prikaz Noći vještica u jednom da li zabačenom ili ne ali svakako siromašnom južnoameričkom selu u Surinamu. Zaključujem to po straćarama i po zemljanom putu, no čega tamo ne nedostaje jest zabave.
Ovaj film ,zapravo dokumentarističkog tipa, je prikaz dolaska utvara, vještica ili zlih duhova u središte sela do kud nas dovodi poput fina mirisa iz majčine kuhinje vrlo harmoničan, magičan, plesan i zarazan ritam tam tam bubnjeva. On dovodi šarenu povorku utvara koju i mi na neki način pratimo kroz oko kamere. U središtu naravno započinje sveopće ludilo plesa i šarenila boja.
Tamna materija ili Materia obscura je posljednji film iz te programske šnite. Ovaj njemački film me zapravo oduševio jednostavnošću prikaza ... ničeg drugog doli boja i pretapanja boja jednu u drugu. Ne čitajući prethodno program da se ipak donekle iznenadim i natjeram da sam pročitam iz viđenog što je pisac htio reći ... pogodio sam da je u ovom filmu riječ o nekakvoj intervenciji u samom postupku stvaranja filma. Dakle ovdje se bilo eksperimentiralo (upravo najbolje tu paše ta ključna riječ iz naslova festivala) sa "... film je napravljen od ručno obrađenih i kemikalijama prekrivenih 16 mm filmskim vrpci." To šarenilo boja je bilo prekokrasno i ukratko za užitak očiju. Segment toga sam probao usnimiti svojim fotićem pa ga i ovdje donosim.
Najviše mi je sjelo (a pretpostavljam i mojoj tada slučajnoj pronađenoj sugledateljici takaj) je bio taj zadnji dio programa pod nazivom: "Konkurencija 8 - Ovo je tipičan komunikacijski problem"


Pobjednici 5. 25 FPS-a Internacionalnog festivala filma i videa su:

Erwin van ‘t Hart: Grand prix – “Još uvijek u kozmosu”, Makino Takashi; Posebno priznanje – “Nedjelja, 6. travnja 11.423, Flatform

Ana-Marija Koljanin: Grand prix – “18593, Fred Worden; Posebno priznanje – “Tripovi 6 (Malobi), Ben Russell

Milena Gierke: Grand prix – “Gregor Alexis”, Jana Debus; Posebno priznanje – “Retuširanja”, Georges Schwizgebel

Nagrada kritike: “kontrasvjetlo”, C. Girardet, M. Mueller; Posebno priznanje – “Zapadna obala”, Ulu Braun

Nagrada Fuji: “Drveće sintakse, lišće osi”, Daichi Saito