Godinu i pol dana slušam o hokejašima Medveščaka. Cijeli grad obljepljen posterima hokejaša, svaku domaću utakmicu prenosi nacioalna televizija, uz to, sve češće pojavljaju se u reklamama. Sve ovo vrijeme odbijam otići na utamicu Medvjeda, uvjeravajući sebe da je sva euforija proizvod kvalitetnog PR-a i da cijela priča neće dugo trajati.
Medveščak je osnovan 1961. godine. 2009. godine primljeni su u regionalnu austrijsku ligu. Činjenica da im je ovo prvi nastup u regionalnoj ligi, te da su prije uključivanja u EBEL ligu bili rijetko medijski eksponirani, gotovo nikada, naveli su me na pretpostavku da će biti instant hit od godinu dana. Ispostavilo se da sam se prevario. Nije došlo do raspada sistema, odlazaka igrača i sponzora, naprotiv igrački su jači nego prošle godine.
Podaci koji za Hrvatske prilike fasciniraju: sve karte rasprodane su na početku sezone. Prošle godine Medvjede je pogledalo čak 190 tisuća gledatelja, tom brojkom postaju najposjećeniji sportski klub u državi. Sve te činjenice natjerale su me na promjenu mišljenja, odlučio sam uživo pogledati Medveščak . Sve se iskristaliziralo nakon što sam došao u Ledenu dvoranu Doma sportova. Atmosfera je riječima neopisiva. Nema nasilja, vrijeđanja domačih igrača, kazališne publike. Cijelu utakmicu svi navijaju, velik broj obitelji s djecom, jednostavno praznik sporta.
Treba istaknuti činjenicu da dobri rezultati pune dvoranu, a ove godine Medvjedi igraju iznad očekivanja. Svima koji nisu gledali uživo hokejaše Medveščaka preporučam da posjete Ledenu dvoranu. Radi se o jedinstvenom događaju, koji povezuje stare i mlade, samo postoji jedan preduvjet: nakon utakmice zaboravite na glas nekoliko dana. Nažalost niz od četiri pobjede Medvjeda završio je baš na dan kada sam ih odlučio pogledati.
Ne žalim, jer usprkos porazu sudjelovao sam u spektaklu koji ne možete naći nigdje drugdje osim u Domu sportova.
