|
Putovanje u budućnost mog zavičaja
Jednog dana dok sam se igrao napravio sam vremenski stroj. Njime sam otputovao u budućnost mog zavičaja.
Prvo sam stigao u Frkljevce gdje je nekada davno živjela moja mama. Ljudi koje sam sreo bili su obučeni u čudnu odjeću i vozili su se nekim čudnim vozilima po zraku. Pitao sam ih kakvo gorivo troše njihova vozila,a oni su mi odgovorili da se voze pomoću električne struje. Jednim takvim vozilom odvezli su me do nogometnog stadiona NK Slavonija. Tamo sam vidio kako igrači vode loptu pomoću velikih tableta i uopće ne trče po igralištu. To mi se uopće nije sviđalo.
Zbog toga sam jedva čekao da se vratim u sadašnjost. Sjeo sam u svoj vremenski stroj i požurio kući.
Roko Crnković
Una i Petra u budućnosti
Jednog dana djevojčica Una napravila je raketu koja vodi u budućnost. Odlučila je povesti svoju prijateljicu Petru.
Na put su krenule 12.3.2019. godine,a otišle su u 3023. godinu. Kad su izašle iz rakete dočekali su ih leteći auti i prozirne škole. Odjednom je došao čovjek odjeven u svijetleće odijelo . Čovjek ih je pitao kako su to starinski odjevene. Djevojčice su čovjeku objasnile da su došle iz prošlosti. Pitale su čovjeka gdje se nalazi trgovina Lidl. Čovjek im nije baš dobro objasnio jer nije skoro ništa znao o svom gradu,a djevojčice su ga ispitivale još puno pitanja. Djevojčice su same obišle grad,a nakon toga su otišle na sladoled.
Kad su se vratile kući priču su ispričali roditeljima i cijelom razredu. Htjele su ići još jednom,ali raketa vozi jednom i nikad više.
Una Zubić
|
