fikuss

jučer sam kupovala dar prijateljici s faxa.našla sam se s njom i još nam nekim poznatim licima(zubalo, lososs....) na kavi da nas počasti i da usput izmijenimo darove za Božić.stojim tako ja u dućanu i gledam što ću joj kupiti.znala sam otprilike na što ciljam i pogled mi zapne na jednoj maloj knjižici koju sam htjela kupiti još na ljeto sebi ali mi je bila preskupa u to vrijeme pa sam zaključila da ću si to priuštiti nekom drugom zgodom.i pošto su ju sad snizili(iako je i sad skupa ) i učini mi se idealnim darom za Ivanu i uzmem ja nju te lagano krenem prema blagajni.pošto je bila gužva,imala sam vremena promotriti ju malo duže.
to je bila mala crna kožna knjižicana omotana papirom na kojem je pisalo ''the legendary notebook of Picasso , Dali and many other ....''.naime to je mali notesić sa stražnjom stranom napravljenom kao džepom za sakupljanje stvarčica i dojmova i črčkanje kad uhvati inspiracija.nije da patim na imena niti marke,ali mi se neobično svidjela ideja imati nešto u čemu bi mogla pisati svoje misli i dojmove i crtati one trenutke koji se u jednom času čine tako važnim dok se u drugom pokušavam sjetiti što mi je bilo tako važno u njima.kao da imam cijeli mali svijet između te dvije crne kožne korice.
...and then I't really hit me....
što bih ja pisala unutra?crtam dobro,ali jedino kad imam inspiracije i strpljenja da dovršim započeto,vremena nemam niti za spavanje jer u zadnje vrijeme stalno radim,a riječi koje izlaze iz moje glave su uglavnom sitne gluparije osobe koja nije dovoljno jaka niti karakter da promisli o stvarno važnim stvarima jer se previše boji da ako priznam da postoje da će se sve srušiti kao kula od karata....

mislim da ću ju ipak kupiti.tko šiša 40 kuna.

.....hope dies last.......

eto.evo opet mene.u računarskom opet mahnito nabijam po tipkama(ili barem pokušavam) što očito nema nikakvog efekta na ljude oko mene koji nešto korisno rade.pa uostalom sve je bolje nego učiti vertebrata.iako ja volim većinu vertebrata,ne patim od potrebe znati njihov spolni/mokraćni/probavni i ine sustave toliko detaljno da ih znam nacrtati.opet sam umorna kao pas jer sam radila već 4 dana pa lagano ne stignem spavati.vražje noćne smjene.grrr
shvatila sam da je moj život posljednjih mjesecu živa dosada.samo rad i fax.nema bolje.vani nisam bila 100 godina unatoč losossu i zubalu koje me stalno vuku van.jedine radosti su mi one što mi tata za božićnicu od firme (između ostalog) dobiva pršut i sir koji bi trebao stići svaki čas.ah to su te male radosti(mikroskopske).katastrofa.
ALI....ima nade za mene.naime lososs i zubalo su isplanirale novu godinu(ilitiga doček) koji ne zvuči nimalo loše...heh što bi ja bez njih....;9