| < | kolovoz, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
fibraa@net.hr
| < | kolovoz, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
fibraa@net.hr
|
Jučer smo umisto šetnje, Momak i ja, završili na selu. Na selu! Ko me poznaje zna za moju opsjednutost selon. Naime, ja san dite grada i selo je za mene totalna nepoznanica. Svoje posjete selu brojin na prste jedne ruke- neka se uzme u obzir da san u zadnjih par miseci bila čak 2 puta! Odrastala san virujući u seosku idilu, jednostavnost i netaknutu prirodu na temelju slikovnica o domaćim životinjama i priča o Heidi kod babe, dide i slične gerijatrije na selu. Prvo razočaranje doživila san već u prvom osnovne kad je od nas 36, troje bilo bez sela: dvi sa kućon na otoku, ja sa vikendicon uz more. Bez sela. Bile smo izopćene. Prvi odlazak na selo bija je i drugi šok za osmogodišnju curicu. Ne samo da je to selo u Dalmatinskoj zagori imalo vodu na špinu i stuju, nego su imali i sva čuda tehnike! Jebena Heidi je pila vodu iz bunara i pisala domaći rad uz svilost voštanice. A ja san preneraženo buljila u luster, frižider i video. Ili su me lagali ili Zagora nije tolika vukojebina. Svakako manja od švicarskih Alpa di je Heidi udisala nezagađeni zrak. Ovi su i aute imali. A ja san tila vidit konja koji vuče ono nešto, traktor i biciklu- eventualno. Pih. Ni selo nije šta je bilo. Dobro, janjetina je bila baš onakva kakvu san zamišljala, možda i sočnija. Selo je dobilo prolaznu ocjenu, jedva, ali ipak prolaznu. Zbog janjca na ražnju. Drugi posjet nije bija posjet pravom selu nego nekom ruralnom predgrađu Šibenika. Tamo san se šokirala spoznajom da pačići nisu žuti! Kafeno-crno-bilo-žuti su. A moja patkica za kadu je žuta. I sve patke koje san ja vidila u literaturi predškolske dice. Svašta. Nakon toga me godina niko nije tija odvest na selo ma koliko ja kumila i molila. Valjda su mislili da mi je dosta šokova. Moja opsjednutost je rasla i u pubertetu san počela maštat o momku vlaških korijena. Bija je to jedini način da se dočepam sela. 10ak godina nakon ponosno mogu reć da napokon iman neke veze sa selon- iman Momka Svoga čija baka i dida (povremeno) žive na selu! Moji snovi su ispunjeni. Ne isključivo zbog pršuta, pečenice i pancete, ali, ruku na srce, i zbog toga. Pila san kišnicu. Iz bunara. Baš ka Heidi! |