| lipanj, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
fibraa@net.hr
| lipanj, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
fibraa@net.hr
|
Petak prid vratima. Petak! A ja ga ne osjećam. Petak... ajme obožavala sam ga! Prije bi me već sredinon tjedna počelo grijat oko srca. Dugi niz godina petkom ujutro otvorila bi oči i blaženi osmijeh bi mi se instant razlija licem, adrenalin u krvi pojačano je kola, zadovoljno bi se rastezala i još snena uzimala telefon u potrazi za žrtvom. Morala san bit sigurna da ću navečer vanka. Petak uvečer doma- teška depresija! A znalo se i to dogodit, tuga me vata još uvik kad se sitin. Utješit me mogla je jedino extra kvalitetna subota, ali petak se teško nadoknađiva. Nikad nisan volila čoporativne ženske izlaske. U dvi je najbolje. Može eventualno tri. Ali eventualno. Izbor žrtava bija je ograničen. Kažem žrtve jer ako bi prvotni dogovor otpa, potraga se nastavljala po principu odabrati najmanje zlo, izaći vanka pošto-poto! A ako su momci bili u igri, teško da su igrali vikendon. Možda poslin u drugoj fazi izlaska, prvoj nikako. I tako bi nas dvi, tri živile za izać vanka. Najčešće se spavalo kod mene. Bila ja sama doma ili ne. Izlazilo se knap prije 10 da se stigne kupit koji unučić votke, red bull, žvake i možda duvan. I plastične čaše. Znalo se ić i po slamke. Kupovalo se na karticu. I nije to bilo uštede radi, bija je to ritual. Ritual je bila cila ta priprema oko izlaska. Onda bi se stalo negdi sa strane s auton, točno se znalo di su mista za pit. Pijuckalo se, slušala se posebno snimljena kazeta pomno birane glazbe za dobro raspoloženje, pala bi koja ćakula, tu i tamo se popravljala šminka, pa čak i lakirali nokti- uvik se žurilo vanka, polumokre kose, napola našminkane, napola obučene, i uvik je falilo još 5 minuta. Ah mi žene. I na kraju odlazak ne neku od dobro poznatih nam štacija. Naravno da smo bile prst i nokat sa konobarima, i naravno da su unaprid znali šta pijemo. Rekla san na kraju, iako bi to ustvari bija početak večeri, ali prvi dio naše misija bija je ispunjen naslanjanjem lakta na šank... |