Vaša verzija Internet Explorer je zastarjela.

---

Click here: Pripreme mladih za susret mladih u Vukovaru

---

Euharistijsko slavlje kojem smo svjedočili u propovijedi na misnom slavlju koje je nadbiskup Đuro Hranić predvodio u zajedništvu s 30ak hrvatskih biskupa među kojima je bio kardinal Bozanić, pozdravio je sve mlade i uputio nam snažne i duboke poruke. Uz poticanje održivog razvoja poseban se naglasak stavlja na izgradnju sustava koji su ujedno i ekološki prihvatljivi. Iznenadila me i količina znanja o hrvatskoj povijesti i interesu tih mladih da se vrate u Hrvatsku i da je učine boljim mjestom za život prenoseći dio njemačkog mentaliteta i stečenog znanja na Hrvate i Hrvatsku.

Logotip sadrži tri ključna elementa: križ, golubicu i siluetu vukovarskog vodotornja. Naježila sam se kad smo svi zajedno pjevali duhovne pjesme, osjetila se takva snaga i slava Boga. Riječ je tijelom postala. Smješteni smo u naselju Trnava kod Đakova, u Župi Našašća sv.

Vaša verzija Internet Explorer je zastarjela. - Građani Vukovara su, naspram svega sto je bilo, ostali ljubazni i dobri ljudi.

Autor: Tomislav Antolović Polako se približavao susret mladih u Vukovaru. Već ranije sam se pomirio s činjenicom da zbog obaveza neću moći ići i da ću ove godine susret popratiti preko medija. Iskren da budem, kako sam mislio da neću otići, nisam se previše oko toga ni brinuo. Međutim, moji dragi rođaci pa i tetke, tetku ne smiješ nikad zaboraviti spomenuti, pogotovo ako je iz Njemačke, svakim pozivom ili porukom podsjećali su me na taj susret i pomalo stavljali sol na ranu. Kako smo udaljeni i ne vidimo se često, kažem sam sebi da ću iskemijati ta dva dana slobodno pa kud puklo da puklo. Rijetke su prilike kad smo svi skupa na okupu i to treba iskoristiti. Kada te krene, krene te, sportska sezona završila ranije, ispiti na fakultetu se pomjerili tjedan prije i sreća što ću moći otići na susret počinje. Sada je samo bilo pitanje hoće li dijaspora napraviti i imati mjesta za izbjeglicu iz Zagreba. Rodica Marija javlja kako je sve sređeno i spremno da se šlepam dijaspori. Pregovaračkim genima moje rodice koja me dočekuje na Trgu bana Josipa Jelačića polako upoznajem dio ekipe iz Berlina. Tu sam se prvi put susreo s fra Edijem, svojim rođacima i nekolicinom momaka s kojima smo otišli na ćevape. Ruku na srce nisam nikad pojeo lošije ćevape, a kako mi je to od dražih jela i vidno sam bio gladan moram priznati da me to potreslo, no uz pozitivnu atmosferu, druženje smijeh i uzbuđenje što sam s dragim ljudima na to sam vrlo brzo zaboravio. Saznao sam potrebne informacije vezane uz polazak i sam program u Vukovaru, podružio se na kratko, ispratio nove prijatelje do katedrale te se otišao odmoriti i spremiti za put. Trebao sam biti 15 do 5 na glavnom kolodvoru, došao sam među prvima i čekao ostale. Mogu reći kako nisam tip osobe koja ima tremu, sramežljiva ili ne potencira komunikativnost, nikada nisam u strahu pokazati komunikacijsko prezentacijske vještine, no tada sam se osjećao nesigurno i drugačije, kao da ne pripadam njima. Imao sam osjećaj da nisam poželjan i primao poglede koji su odavali riječi: tko je pak ovaj? Ili Što će on s nama? Uskoro su došli rođaci i taj osjećaj se brzo izgubio. Krenuli smo s putovanjem, svi su se brzo smirili i pokušavali zaspati, nekome je to polazilo za rukom, nekima nije. Meni recimo nije, gužvao sam se u sjedalu i pokušavao svakako namjestiti, ali nije išlo. Oko 8 sati svi su se probudili i počeli pričati, tako i moj rođak i ja. Malo sam se tu opustio, no opet se ubrzo javljao osjećaj odbačenosti, svi su razgovarali njemačkim jezikom s kojim ja nisam na ti. Non stop sam imao osjećaj da me netko ogovara, pričali su neke šale na njemačkom i smijali se, a ja sam imao tupu facu i nervirao se kako mladež hrvatskih korijena koja ide u Vukovar ne priča materinji jezik. Tu sam sam sebe ulovio, zastao i razmislio te shvatio da su oni odrasli u Njemačkoj, da svakodnevno prakticiraju taj govor i da se ja nemam što nervirati oko toga. Polako sam već ušao u interakciju s ljudima upoznao se i pričao te pronalazio zajedničke teme za razgovor. Preko trideset tisuća mladih na susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru, a među njima i mi, radost golema, kako za mene tako i za druge. Skupa s mladima iz Berlina došao sam u herojski grad pokloniti se ljubavi i herojstvu hrvatskih branitelja, ljudi koji su utkali sve što su imali u slobodu Hrvatske. Došli smo, možda neki od nas i po prvi put te osjetili Domovinski rat kroz trnce i jezu na svojoj koži uz vizualni prikaz grada. Siguran sam da svi hrvatski branitelji bili posebno ponosni na taj susret pun radosti, molitve i zajedništva. Vukovar - grad heroj je bio prvi na braniku Hrvatske. Iako na spomen Vukovara osjećamo bol, osjećamo i ponos na hrvatske branitelje koji su u Domovinskom ratu utkali temelje modernoj hrvatskoj državi. Istina o Vukovaru i Domovinskom ratu neće i ne smije biti zaboravljena! Oprostiti, ali nikada zaboraviti. Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti bila je prva destinacija nas mladih. Ono što mi je upalo odmah u oko je predavač koji je jako dobro prenio na nas sadržaj i priču o Vukovaru te palim tenkovima na toj cesti, naglašavao je sve ono bitno tonalitetom u glasu, a mi smo ga slušali kao roditelja koji nam drži bukvicu nakon nekog propusta za kojeg se kajemo. Toga dana obišli smo i Spomen-dom Ovčara te masovnu grobnicu Ovčara koja je po svemu sudeći mjesto tišine i tuge, boli i patnje, ali i podsjetnik na događaje u ne toliko dalekoj prošlosti. Bili smo i u vojarni gdje smo odslušali kvalitetno i poučno predavanje gospodina Pere Mihaljevića, tu smo utvrdili stara, ali stekli i nova znanja o Domovinskim ratu i konkretno napadu na Vukovar, Grad heroj. Vidjeli smo i koncentracijski logor u kojem su mučeni i ubijani naši branitelji. Tu sam se molio i zahvaljivao Bogu što su neki od članova moje obitelji preživjeli takav logor. U slobodno vrijeme upoznavao sam se i infiltrirao u grupu, razgovarao, šalio se i družio. Mislim da je u takvim trenutcima važno biti svoj, onaj koji jesi, ja sam se toga držao i nadam se da je dobro prošlo. Ono što me jako dojmilo jesu sami mladi iz Berlina, njihova skladnost i dobrota koja se ocrtava iz njihovih očiju. Iznenadila me i količina znanja o hrvatskoj povijesti i interesu tih mladih da se vrate u Hrvatsku i da je učine boljim mjestom za život prenoseći dio njemačkog mentaliteta i stečenog znanja na Hrvate i Hrvatsku. Nepotkupljivi, pravedni i pošteni, tračak nade. Iskreno se nadam da će se baš ti mladi vratiti u domovinu i učiniti je perspektivnom zemljom za ove mlade koji tek dolaze. One koji nisu sigurni u povratak toplo pozivam da se okušaju. Sreća koja se osjetila tijekom procesije od memorijalnog groblja do centra gdje je održana sveta misa, pa i pjesma, radost i ljubav bili su ključ povezivanja mladih iz Berlina pa i mene s njima, domoljublje i vjera mogla se osjetiti u zraku sve do Dalmacije, a sreća na ljudima iz Vukovara, našim domaćinima nije se mogla sakriti. Jer nakon 26 godina gledali su kako 30 000 ljudi, mladih ljudi, dolazi u grad i slavi vjeru, slavi zajedništvo i mir. Ti isti ljudi prije 20-ak godina gledali su kako mladi odlaze, kako obitelji s djecom bježe, gledali su nemir i osjećali strah. Mahao sam im iskreno i od srca i živio s njima u toj sreći. Sve mlade koje sam upoznao i voditelje ovog putovanja ostavili su u meni uspomenu za cijeli život. U tako malo vremena steći tolike prijatelje i poznanstva najveće su bogatstvo ovog susreta. Duhovno obnovljeni i povezani, usudio bi se reći umreženi, ne samo mene s njihovom Misijom, već njih međusobno bilo je prekrasno gledati. Nitko nije mogao sakriti osmjeh s lica. Nadam se da sam i ja mladima iz Berlina uspio nešto prenijeti po čemu će me pamtiti i po čemu ću im ostati u sjećanju. Domaćinski narod Slavonije, Srijema i Baranje još jednom je dokazao i pokazao da ima veliko srce, gostoprimstvo i ljubav za sve mlade iz Hrvatske i dijaspore. Ponovno proživljavam svaku izgovorenu riječ nadbiskupa đakovačkog i osječkog i metropolita Đure Hranića koji je u svojoj propovijedi pozvao mlade na ohrabrenje i nadu koja izvire iz Božje dobrote. Još uvijek prepun dojmova pregledavam medijske zapise, osjećam da zagrebačka izbjeglica gubi status izbjeglice i da je postala uistinu i stvarno,pravi dio i kotačić mladih iz Berlina. Primili su ovu izbjeglicu velikodušno i punog srca, a i njemački se nije više čuo. Od srca im Hvala na tome.

Izdvojeno 2.5.2017. - Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru
Misa koja je bila za nas mlade, ostat će mi uvijek u mislima. Hrvoje Kovač održat će predavanje na temu Aktivizam mladih. Nakon svečanog svetog slavlja naši mladi su ručali u svojim obiteljima domaćinima te nakon toga sudjelovali u gradu Vukovaru na bogatom programu koji je bio pripremljen od organizatora SHKM te su imali priliku družiti se, upoznati mlade iz svih krajeva Hrvatske, sklopiti nova prijateljstva i steći poznanstva koja su zasigurno najveće bogatstvo ovakvog susreta. No, klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu uz pjesme Božje pobjede je uistinu bio predokus raja. Sadržaj mrežne stranice redovito će se ažurirati s novim informacijama, kao i ostali kanali informiranja — Facebook, YouTube, Twitter i Instragram. Zadatak tima jest da sve ideje i prijedloge koji dolaze od sudionika putovanja i njihovih roditelja, razmotri i nastoji sprovesti u djelo. Isto tako kao i sam grad Vukovar i program po gradu bilo mi je jako lijepo i u Zagrebu prvi i zadnji dan. Bilo mi je jako drago sto sam imala mogućnost ići u Zagreb i u Vukovar. Malo sam se tu opustio, no opet se ubrzo javljao osjećaj odbačenosti, svi su razgovarali njemačkim jezikom s kojim ja nisam na ti. I ako je putovanje bilo jako naporno, i ako sam ukupno spavala samo 15 sati, imala sam toliko snage i pozitivne energie u sebi! Prijaviti se možete u inbox Facebook-a Info centra za mlade Osijek, tel: 031 283 056 od 11 do 15 sati ili na mobitel 098 171 98 13. Molimo Vas da nastavite s animiranjem Vaših mladih župljana da se u SHKM u što većem broju uključe kao volonteri.

[Shiatsu masaža split|Seksi adresa|Seks na otoku u Hrvatskoj (VIDEO)]

Oznake: vaša, verzija!, internet, Explorer, je, zastarjela