Zatvorena vrata
Znam,ja znam da to nije pametan potez i strah me je.Strah me je jer kada god su mi se srce i um posvadili vulkan mog zivota bi ozivio i erupcija bi bila prejaka.Neki mali zlocesti vilenjak cuci u tom vulkanu i ceka,strpljivo ceka svoj trenutak.
Tako davno sam zatvorila vrata,i sada kada sam ispred njih nemirna sam.Da,zanima me sta se desavalo iza njih dok me nije bilo,radoznalost me sve vise obuzima...,ali rizik je tako velik,prevelik!Tu iza njih je ostalo nekoliko godina moga zivota,nekoliko godina i puno,puno moga truda,znoja,suza,smijeha... Tesko se sada okrenuti od njih,sada kada sam ispred ali moram.
Ma sva sreca svijeta za njega koji je ostao iza tih vrata,nemrzim ga,samo mu zelim srecu onu srecu koju sam mu ja pruzala.
Vrata ostaju zatvorena ipak,a ja se okrecem i odoh dalje...,vrijeme je da krenem...
Blic!
Ubijajuci svoju dosadu i prelistavajuci drustvene mreze kao npr. facebook,desio si mi se blic u glavi. U jednom trenutku mi je proslo kroz glavu kako se muskarci sve vise reklamiraju po takvim mrezama ali uz drugacije objasnjene od nas zena. Njihove slike sto zatrpavaju trenutno moju naslovnicu iskazujuci svoju muskost i zrelost zivotu,a kod nekih je bar pokusaj toga.
Dovode nas zene u potpuno nerealan polozaj jer svojom reklamom privlaci vjerovatno vise od jedne zenske osobe i sa time sebi ostvaruju prednost biranja. Cini mi se da se polagano pokazivati posljedice brojcanog stanja u omjeru M/Z.
jucer,danas,sutra....
Uf...,jos jedan krug optrcan...,krug koji me vec trideset godina drzi na zivotu...
Moj krug zivota!
Iz dana u dan,ja uvjek iznova zapocinjem taj krug,ne na istom mjestu ali isto idem po dobro uhodanom ritmu.
Ok,i neki rituali su se promjenili,neke stvari su jednostavno nestale kao npr.,jutarnja stolica ali vise ni tursku kavu nepijem koliko sam prije pila. I svaki dan,na bilo kojem mjestu me okruzuju ljudi,i uvjek su u doticaju sa mnom i vise sam umorna od toga.
Ma ustvari umorna sam jer zadnja 4 mj neprestano radim,radim i samo radim...,i puna mi je kapa vise svega....
hocu se odmoriti,hocu se naspavati.....
Da,znam da zvucim kao razmazeno deriste,ok mozda to i jesam u neku ruku.... 
zanimljivo koliko god mi bili samostalni toliko si jos dopustamo razmazenosti bar malu dozu.
A za mene ta doza je da nekada jednostavno samo spavam...,da danima za mene nepostoji ni sat,ni alarm,ni odlazak ni dolazak....,da jednostavno vidim samo minimalni broj ljudi,da jednostavno se odmorim.... 
