Tišina
22.01.2006., nedjelja
Iz pogleda.....
 Napukla cisterna Bile jednom dvije cisterne nekoliko metara udaljene jedna od druge. Ponekad bi se okrenule jedna drugoj i malo popričale. Bile su veoma različite. Prva cisterna je bila savršena. Kamenje kojim je bila ozidana bilo je skladno i čvrsto složeno, čineći je besprijekornom. Ona nikad nije ni kap vode izgubila svojom krivnjom. Druga je cisterna bila olupljena i pokazivala pukotine kao rane iz kojih se cijedila voda. Prva, preponosna na svoje savršenstvo, nije dala nikome blizu. Prišao bi joj tek poneki kukac ili ptica. Druga je bila sva obrasla u grmlje, cvijeće, kupinu i isprepletena slakom. Sve to bilje gasilo je žeđ na vlažnim pukotinama. Kukci su neprestano zujali oko nje, a ptice pravile gnijezda na njenim rubovima. Nije bila savršena, ali osjećala se sretnom. *** Mi ljudi osjećamo potrebu vjerovati u savršenstvo, ali i biti toliko odvažni da prihvatimo nesavršenstvo. Živimo u svijetu u kojem se pojam savršenosti poistovjećuje s pojmovima „veći“, „prvi“, „u središtu pažnje“, „biti netko i nešto“. Jedino savršenstvo je ljubav. Samo tako je moguće razumjeti Isusove riječi: „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5, 48). Te riječi dolaze nakon proglašenja blaženstava siromasima, ožalošćenima, krotkima, gladnima i žednima pravednosti, milosrdnima, čistima srcem, mirotvorcima i progonjenima zbog pravednosti. Tko živi otvorenih ruku, obično ne postiže karijeru, ali pronalazi mnogo ljudi koje može zagrliti. |
