|
Danas sam krenula na faks očito u krivo vrijeme. Taman je započeo prolom oblaka, kad sam bila na pola puta, a taj dio kojim sam prolazila ima problem s odvodima, pa sam doslovno prehodala jezero. Ostala sam naokolo, bez povratka doma do maloprije, s polumokrim nogama (ni prvi ni zadnji put, dakako).
No nije kiša uvijek nešto loše. Kad ne pada jako i kad nema jezera putem, stvara jedan poseban ugođaj. A divno je i kad pada noću pa se lakše spava. Druga je priča to što ja sad živim iznad prometne ulice, pa i nečujem kišu kad baš ne pljušti, ali inače...
...sjetim se nekad, kad sam lakše mogla čuti, kako sam obožavala uz lagani šum kiše zapsati, a i još bolje, probuditi se onda kada još ne moram ustati. Predivno. Još ako se radilo o fazama kada su me preplavljivali lijepi osjećaji... kad nisam bila uplakana baš kao i eksterijer izvan moja četiri zida... ali i tada je doživljaj bio pojačan... jer sam se osjećala sjedinjena s prirodom, pa sam stjecala osjećaj da sam ipak bar donekle bolja od onih koji su mi nanijeli suze... jer priroda je na mojoj strani, to je osjećaj sreće...
I onda noć prolazi. Neki uče, neki se druže, neki doživljavaju romantične trenutke, neki se svađaju, dok kiša samo lijeva, bez da oni obraćaju pozornost. A ja, koja ponekad učim, ponekad se družim, ove druge dvije stvari ipak nešto rjeđe prakticiram (što pak ne znači da ne prakticiram), u nekim takvim noćima ipak imam samo svoju samoću. I to iskoristim do maksimuma, svoja na svome. U svom snu.
Pa u tom trenutku se prizivaju sjećanja na najdraže posjećene destinacije. Čežnje za neposjećenim. Želja za stjecanjem više i više znanja. Za novom i sretnijom romantikom. Jer dok se osjeća najljepši dar prirode, voda, svašta se može misliti pozitivno. Ponekad je onda gušt otići u krevet ranije, ne čekati ovo doba u kojem ja pišem ovaj post. samo se prepustiti ugođaju.
Možda sve ovo zvuči kao osobno kontemliranje, ali ima i neke važnosti u tome. Tko nikad ne osjeti neki potpuni doživljaj, bilokoje vrste, ne može reći da je sretan. Dovoljno je čak to zamisliti. Iskreno, već dugo nisam to osjetila. Kao da više ne mogu. Ili nisam dovoljno opuštena. Ili imam previše nesretnih situacija. Možda i lažno sretnih? Živim u nadi da ću uskoro opet moći živjeti kišne noći, posebno ljetne...
...u prijevodu, da ću opet za par dana biti vitalna kao i prije par dana...
|
