Fear of Flying

Nakon četveromjesečnog projekta u Tanzaniji i jednotjednog brzinskog posjeta svima u Zagrebu, evo me u Newcastlu. Sjedim na sofi u kući svog dragog i konačno sam se, zbog simpatičnog komentara koji je netko ostavio na zadnjem postu, odlučila nastaviti pisati blog. Ali prije nego što počnem milijun i jednu šalu na račun vremena, ljudi i kulture u sjevernoj Engleskoj, moram napisati i jedan hommage post Tanzaniji da, ako se ikad odlučite otići na safari ili na Zanzibar, znate kud trebate ići i što je najzanimljivije.
Kad mi je agencija ponudila projekt u Tanzaniji, trebalo mi je manje od sat vremena da odlučim želim li ići. Nekako sam intuitivno osjetila da će to biti one hell of a project. I stvarno je i bio. Četiri mjeseca teškog rada, lude zajebancije, spontanih putovanja, fenomenalnih ljudi. Četiri mjeseca življenja for here and now, bez i jednog trenutka razmišljanja o prošlosti ili o budućnosti. How often do you get that in life? Otišla sam tamo bez ikakvih očekivanja, well s očekivanjem da će projekt upaliti i da ću zaraditi dovoljno love da mogu doći u Englesku i neko vrijeme živjeti comfortably sa svojim dragim. Dobila sam milijun i jedno prekrasno iskustvo koje ću pamtiti do kraja života. Shvatila sam, as corny as this will sound, da se najbolje stvari događaju kad imam najmanje, ili nikakva, očekivanja. Jedini problem je to da je to gotovo nemoguće ostvariti, ne očekivati nešto od nekoga ili od situacije ili od sebe…

Anyway, in order of appearance:

Dar es Salaam:



Najveća luka i ekonomsko središte Tanzanije (contrary to common misconception, nije glavni grad). Ludo ludo mjesto, danju vas grije 35 stupnjeva, vlaži ne znam koliko kojih jedinica vlage (jer se nalazi na Indijskom Oceanu), noću vas hladi ugodan oceanski povjetarac. Baš kao i u Adis Abebi, i u Daru je vrlo velika koncentracija ambasada, konzulata, predstavništava velikih stranih tvrtki i na tisuće nevladinih organizacija. Velike sjajne bijele ambasade okružene hektarima vrtova i visokim zidovima koje čuvaju čuvari privatnih security tvrtki miješaju se sa slumovima izgrađenim od lima i kartona među kojima se prljava gola afrička djeca igraju i kupaju u još prljavijim potocima, a žene pišaju stojeći, sa zadignutim suknjama. Ako zađete u sami centar Dara, vidjet ćete Masaie kako u svojoj tradicionalnoj odjeći i s pastirskim štapom u ruci pokušavaju preći glavnu cestu s četiri traka i prestrašeno zure u velike sjajne Toyota SUVe u kojima bijelci diplomati, poslovni ljudi, NGO staff nervozno frkte jer je promet u centru Dara katastrofalno zagušen i oni vjerojatno kasne na neki American-sponsored forum o očuvanju i zaštiti baš tih Masai plemena čije članove skoro pogaze barem jednom dnevno.

Takav mix ljudi u Daru, i činjenica da Tanzanija već godinama nije bila u ratu niskim, niti sa samom sobom, ostavlja neki dojam zajedništva i rasne i vjerske tolerancije (barem prividno naravno, svi znamo da to zapravo ne postoji nigdje u svijetu) pa su svi otvoreni jedni prema drugima. Dar također ima neku vibru koju je vrlo teško opisati, a koju možete osjetiti već kad prvi put odete van – neku vrstu 'let's have a good time and not worry about tomorrow' vrstu seksualne nonšarlancije. Izlazak izgleda recimo ovako: Svake treće subote u mjesecu održava se party koji se zove Trinity party, svaki put na jednoj od tri lokacije, pored bazena hotela Meditteraneo, u otvorenom dvorištu of Little Theatre, ili baru Trinity. DJ je neki tip iz Nizozemske koji uvijek pušta manje-više slične prepoznatljive dance pjesmice. Dovezete se na parkiralište jednog od ova tri mjesta koja uvijek čuvaju Masai (ni danas mi nije jasno jel ih netko plaća ili jadni sami biraju tu nezahvalnu profesiju), ušetate se u otvoreni prostor u kojem se party održava i u kojem se već nalazi barem 100 injak ljudi svih rasa i nacionalnosti. Generalni je konsenzus da se puno pije i da nitko nema predrasuda prema nikome. Ako ste žensko, to znači da će vam prći barem 10 tipova i tražiti broj telefona, ples, izlazak – you name it! Svi obično stoje u malim grupicama koje se brzo raspadaju i stvaraju – najčešće kombinacije su: neka lijepa Indijka (jer je populacija Indijaca u Daru velika), neki lokalni 50 Cent-wannabe, neki plavi brit-pop looking dečko, vjerojatno dijete nekog Britanskog diplomata, te neka ljepuškasta američka plavušica koja spašava gladnu djecu Afrike i koju čujete kako govori:
„We went to this cuuutest little viiillage todaaay, and Oh my God, these peeeeople were so pooor, you know what I meeeean, they had nothing, no-thing! But they were haaaaapy.“
Dva sata kasnije vidite ju kako gladnu djecu Afrike spašava u nekom kutu žvaleći se malo s 50 Centom, malo sa svakim tko hoće. Uvijek se pitam gdje i kako takve djevojke završe na kraju večeri.
Anyway, nemojte sad misliti da je Dar Sodoma i Gomora i da mi se sviđa zbog svoje raskalašenosti. Zanimljiv je to u grad u kojem ćete piti najgore vino na svijetu i jesti najbolje, naj-bo-lje škampe na svijetu i uvijek se nezaboravno provesti.

Nakon nekoliko dana u Dar es Salaamu, obavezno morate krenuti na sjever, u Arushu, Ngorongoro krater i Serengeti. Preporučam još i Mwanzu na jezeru Viktorija u kojoj nisam bila, ali za koju sam čula da je jednako spektakularna i vrijedna posjeta. Arusha je jedan od većih gradova u Tanzaniji i trenutno je sjedište Istočnoafričke Zajednice (nešto kao EZ). Nacionalni park Arusha je navodno abundant in wildlife, ali ako želite biti zaista očarani morate posjetiti Nogorongoro krater – prirodni rezervat svih primjeraka divljih životinja, te daleko najpoznatiji Nacionalni park Serengeti (poznat po spektakularnim sezonskim migracijama tisuća i tisuća životinja).




Nekoliko crtica koje nećete naći u vodičima:
• razlika u temperaturi između Dar es Salaama i sjevera zemlje je oko 15 stupnjeva, ako idete na safari u Tanzaniju – ponesite debelu vestu.
• Piškiti obavezno pije sjedanja u jeep i obilaska parkova. Needless to say da u parkovima ne postoji nikakav oblik toaleta, a pored osim toga, izlazak iz auta u parku je najstrože zabranjen, mogla bi se neka nervozna slonica ili lavica kojoj nije bila dovoljna zebra za ručak zaletjeti do vašeg auta.
• Smještaj u parkovima se sastoji od rest houses ili odmorišta, nešto kao sobe u našem studenskom domu na Savi za $30 na noć (bez restorana ili pristupa hrani) ili luksuznih safari hotela koji se prekrasno uklapaju u prirodu, služe prvoklasnu hranu i sve to naplaćuju $460 na noć. Između ne postoji.
• Za $20 po osobi možete ići na „walking safari“, gdje šetate kroz jedan dio nacionalnog parka dok se jedan Indana Jones-looking tip s velikom puškom kreće ispred vas pokretima komandosa (on vam je kao zaštita od lavova i nosoroga).
• I meni najdraže - kad je ujutro probudite i razgrnete zavjese, dočekat će vas veliki broj manjih životinja zalijepljenih za vaš prozor (neke životinjice slične rakunima i manje vrste majmuna) i nekoliko velikih ne više od 50 metara udaljenih od vaše sobe (zebre, antilope itd.).

Nezaobilazan i nezaboravan je naravno i Zanzibar. Zanzibar je udaljen samo 15 minuta leta od Dar es Salaama. Mislim da su mi ti kratki letovi pomogli da donekle stavim pod kontrolu strah od letenja, naime više ne uzimam sedative prije letenja! Na Zanzibar lete gotovo sve avio-kompanije u Tanzaniji, ali preporučam Air Tanzaniju ili Precision Air jer su povoljni i jako često lete. Što se tiče Zanzibara, ako želite spektakularne zalaske sunca, prekrasne plaže i lude Full-Moon parties, onda je najbolje otići na sjeverno-zapadni dio Zanzibara, u Kendwu. Ako želite romantic getways, šetnje po napuštenim plažama ured noći sa svojim dragim, doručak na plaži u 5.30 da možete gledati izlazak sunca, izvrsnu hranu i prije svega mir i tišinu, onda preporučam Matemwe na Istočnoj obali…
Kendwa:




Matemwe:



I ovdje ću stati, jer me opet počinje pucati Tanzania blues..