čovjek mora vjerovati u nešto, ja vjerujem da ću popiti još jednu tangerinu, jebi ga

Evo me ljudi doša san vam se samo javiti.

Dolazi jebeni božić, Da barem nikada ne dođe. Ove godine ga mrzin. Iman svojih razloga. Kako život? trenutno je dobro. A moglo bi biti odlično. Ali jedna stvar me tješi.

Nogomet mi u zadnje vrime ide odlično. Ovaj vikend san odigra dvi utakmice za juniore. To su godinu, dvi stariji od mene. Ubili me ko pasa. Prije utakmice trener dili dresove i govori: Gobin broj 7. Ja osta paf jer san mislia da ce me staviti špicu, a on me stavia srednjeg veznog. Kkao san bia hepi. Napokon mi na leđima piše 7. U te dvi utakmice san više pritrča nego u cilon životu. I opet san igra veznoga. Najbolja pozicija.

U nedilju san mislia da san slomia nogu. Korner za nas i ja sta na rub šesnaesterca. Izbili oni loptu i ona meni ide taman na volej. Namistin se ja i zamahnen ko sivonja a lik mi sa đonon uleti u zglob, također svon snagon. Zajeb je što san već jednom taj zglob slomia i oni čepovi bole ko svi vrazi. Onaj zvuk................ najgori zvuk koji san ikad čuja, a već san ga dva puta čuja. Koda puca grana ali ne nako sporo nego brzo. I odjedanput ona bol u zglobu i pomisao:opet ću na štake, samo ne to. Ležin na podu i grčin se od boli i straha, i odjedanput bol počne popuštati, strah nestane. Zafalin se Bogu i šepajući vratin u teren. Ne znan što je to puklo, je li to bila njegova kopačka ili noga ili nešto treće neman pojma.

Za kraj vam evo jedna pisma:

Hladno Pivo - (Pobjeda, 1999) - Pijan

Treći mjesec zdesna mase mi
od zvijezda nebo i ne vidim
ja sam Josip Gobin sa stanova
i trčim slalom među igračima
kao pobjednik stižem na cilj
stojim na haubi i slikam se
u ruci blješti znak Mercedesa
u drugoj topli kruh od pekara

i svi me vole svima sam duhovit
čekaju na red da me upoznaju
samo ti nikako da shvatiš konačno
koliko me voliš suludo

tvoje ime mi je najljepši refren
sto ga pjevam od srca na portafon
nitko se ne javlja ništa se ne čuje
samo susjedi prijete policijom
prozor tvoje sobe gađam kamenjem
to sam negdje vidio film neki crno-bijel
al' u njemu je staklo bilo puno jače
u njemu junak nije bjež'o od braće

i svi me vole svima sam duhovit
čekaju na red da me upoznaju
samo ti nikako da shvatiš konačno
koliko me voliš suludo, glupaco