And I feel...

Bah...puno stvari mislim i osjećam...i ko profesor Baltazar mislim, mislim - samo za razliku od njega..nema j... zelene kapljice u epruveti koja mi život čini lakšim...

Osim možda:

- Stone Temple Pilotsa...

- Činjenice da unatoč svemu uspijem posao napraviti izvrsno ako ne i više od toga...

- neke nade u... štajaznam...nešto...kao bolje u budućnosti

- sreće jer je konačno sunce

- i nije tako hladno

- i činjenice da sam dovoljno prisebna da unatoč ogromnim glupostima u životu - uspijem naći minornu sreću u malim stvarima????

Bah..ili se samo zavaravam...

"Hajde Bože budi drug
pa okreni jedan krug
unazad planetu"

Pjevao je Bajaga a ja sve čekam neće li nas usisati ta crna rupa. Ponekad pomislim bilo bi i bolje - a ima tu i romantičarskog duha u meni. Naime, ako je Big Bangom nastao svemir kakvim ga znamo, zemlja, ljudi, ne bi li novim velikim praskom nastao neki novi svemir, neka nova zemlja neki novi život. Tada bi postali stvoriteljima - ekvivalentni Njemu! Dobar razlog za umiranje zar ne?

Čekajući da mi pošalju closing bellove, sve mi se čini kako ovaj život postaje čudan. A i u Storyju su mi stavili samo dvije zvjezdice i na znak i na podznak (Rak/Jarac) pa vidim kako sve lagano odlazi kvragu.

Javljaju se ljudi koje ne želim čuti, ne javljaju se oni koje bi željela čuti, svi se traže na raznorazne načine.
Neki se tetoviraju, neki umiru, neki putuju, neki pišu putopise, neki ne reagiraju na moj zahtjev za frinedship na Facebooku (Ivana Omazić, ne volim te više), neki pretjeruju s friendship zahtjevima (Fatih Olcun leave me alone) i tako.

Ili je život droga koja čeka biti pojedena - onako slasno, žlicom. Pa da nismo ni svjesni što nam se događa. Pa da smo si najbolji, najpametniji, najduhovitiji - a zapravo ubijamo i onu zadnju sivu stanicu u mozgu ne obazirući se na vapaje upomoć...

Upadoh u neku depresivnu filozofsku priču sama sa sobom..ma... who cares anyway...

It's the end of the world as we know it

Pripremite se dragi moji jer za 8 dana možda počinje kraj svijeta kakvim ga znamo. Naime, oni ludi fizičari napravili su akcelerator čestica, dugačak oko 30 km koji bi, u trenutku kada bude pokrenut, a to bi se trebalo dogoditi 10. rujna, trebao djelovati kao svojevrsna 'time capsule' koja bi znanstvenicima trebala otkriti kako je nastao svemir i što se događalo odmah nakon Velikog praska, prije otprilike 14 milijardi godina.

E sad, ono što mene zabrinjava, stručnjaci vjeruju da će pritom biti stvoreno mnogo malih crnih rupa, malenih verzija 'čudovišta' iz dalekog svemira koja upijaju svu materiju oko sebe, pa čak i svjetlost, koja im, iako putuje najvećom mogućom brzinom uopće, ne može pobjeći. U eksperimentu bi čestice atoma trebale biti usmjerene u suprotnim smjerovima njihovih pravih putanja kroz 30 kilometarski podzemni stroj, što je skoro veličina londonske podzemne željeznice.

I khm, što sad, da svi dignemo kredite na 20 godina i sretnu smrt dočekamo s ... štajaznam … koktelčićem na Baliju? Ili da se pravimo kao se ništa ne događa???

Da budem iskrena, mene je stvarno strah. Onak, kao da se upuštamo u pizdariju iz koje ne znamo kako se izvući. Baš me zanima, imaju li ti znanstvenici neku B verziju in case everything goes wrong?

Ili je sve kako tvrdi moj frend, stvoreno na način da će se time moći pažljivo koristiti pa će tako Ameri u rupu usisati Iran i prijetiti ostatku stanovništva???

Ofcourse, ništa od podvođenja maloljetnog Kirka Douglasa ili eventualone kupovine malene tvrtke Apple iz garaže… dakako da se tim strojem za putovanje kroz vrijeme nećemoi smjeti okoristiti mi, običnjače…bah…
I tako…što vi mislitekad nam nastupa – početak kraja?

Za dočaravanje doživljaja:

SMAK SVITA - TBF



THE END OF THE WORLD - R.E.M.