White or black?

Prokletstvo, taman kad sam odlučila otići u teretanu treći put ovaj tjedan da 'zatvorim' tu svoju, ionako jadnu fitness konstrukciju – desi se to da kolegica koja je jučer imala rođendan puna samilosti i kajanja prozbori: draga, nisi bila jučer u uredu, no mi smo odlučili jučer samo jesti, a danas kad ti dođeš – ćemo piti. Ono, dobro da nije dodala 'znam da voliš'. I šta ću, kad su već tako dragi – morala sam se othrvati nagonima i moralnim propovijedima u glavi koji su govorili: NE; NEMOJ. Boreći se poput ranjene srne srknula sam prvi gutljaj Chardonnaya a dalje je sve išlo glatko.

I sada, dok pokušavam napisat suvisli tekst o utjecaju rasta dolara na cijenu zlata (Znam, da…) sve mi se nešto vrti po glavi kako: a)nisam napisala novi post, b)kako su ovi s Beogradske berze postali zaista ažurni u slanju closing bellova; c)kako još nisam ništa kupila mojoj dragoj Z. za rođendan a vidjet ću je večeras; d) dilema dali večeras nastaviti s bijelim ili pojesti nešto i prijeći na crno vino itd.

Pročitala sam Rujanu Jeger, standardno ona, meni draga i lagana. Danas bi možda mogla do knjižnice actually. Nisam bila sto godina – hvala svima na prijedlozima, pokušat ću naći neke naslove. Jer iskreno, dragi moji, muka mi je već od Simone i Ante, Alke i Di©kana i inih koji pune naše novine. Mislim, sve je to business? Ili nije? Mislim, je li normalno da je brak (veza) = Business? Je li to stvarno normalno???
Bah, zaglibih…

Uglavnom, palo mi napamet da proširim svoju 'vinsku listu'. Pa ako imate koja dobra vina koja vam se sviđaju, nevezano uz cijenu (Meni osobno T'ga za jug finija od puno skupljih i razvikanijih vina) - javite.