Kaže Carmen kako joj je password neka latinska izreka (homo homini est lupus ???)...jedna od onih koju smo učili na drugoj godini - odnosno, kad so bili prisiljeni učiti iz 'Orbis Romanus' a ne 'Elemente Latine' kao ostatak normalnih gimnazijalaca...
Bah...ta sva fama oko gimnazija...i ljudi koji se deprimiraju jer je nisu završili istu...onak - halo???

Danas sam upoznala curu koja je frizerka - jedna od najdivnijih cura koje sam upoznala u posljednje vrijeme - a ja rijetko upoznajem drage cure...onak, stvarno mi se rijetko to događa...
Ali da je cura deprimirana jer je frizerka i onak, da se bedira...to mi je stvarno žalosno..
Jer puno više cijenim osobu jer je završila frizersku školu jer to želi, išla u London na edukaciju i onak, trudi se biti izvrsna u svom poslu - nego nekog tko je završio studij medicine ili politologije uz preporuku mamice..
(Sama sam svjedok lika koji je imao i stipendiju i koji je završio faks a nitko ga nikad na usmenom nije vidio...bah)

Uglavnom, drago mi je upoznati super ženske osobe koje razmišljaju na sličan način - sazvala sam babinjak u petak...nadam se i skorom uživanju u nekom wellness vikendu sa Carmen ...to bi me baš veselilo - neki bapski vikend - s puno masaža, plivanja, solarija, tračanja i alkohola...

I nije da ne volim vikende provoditi s Njim - ali ponekad mi fale moje kvočke - taj neki ženski touch (ok, znam da zvučim patetično)...ono, da se opustim i malo nekako baš rastračam - rasbabim, kako god želite

On tvrdi kako je pobijediti u igri života ekvivalent pobjedi nad najvećim protivnikom...
Pitam se tko je najveći protivnik - čovjek sam sebi ili???
Oh well, mlada sam (čitaj: osamnaest) i ostaje mi da saznam...


I još par sličica
Nas dvije

Nas dvije - drugi put

It is I - Le Clerk

Moja psica

Danas sam čitav dan abnormalno pospana - nije pretjerano pomoglo ni to što sam odspavala kod staraca.
Trebala bih van večeras - nemam ideje gdje a niti novaca za neke hedonističke provode...
Pa da li onda uopće ići? Bah niti sama ne znam - a i taj moj apetit... prvo ne mogu ništa staviti u sebe pa se prežderavam pa onda opet ništa... i to sve relativno nekvalitetna hrana pa mi imunitet i nije nešto...

No dobro...valjda će biti bolje...idem si složiti kavu...

trenutak samoobožavanja...yeah right

JA S MACOM - 1

JA S MACOM - 2

Savršeno

Just a perfect day,
Drink Sangria in the park,
And then later, when it gets dark,
We go home.
Just a perfect day,
Feed animals in the zoo
Then later, a movie, too,
And then home.

Oh it's such a perfect day,
I'm glad I spent it with you.
Oh such a perfect day,
You just keep me hanging on,
You just keep me hanging on.

Just a perfect day,
Problems all left alone,
Weekenders on our own.
It's such fun.
Just a perfect day,
You made me forget myself.
I thought I was someone else,
Someone good.

Oh it's such a perfect day,
I'm glad I spent it with you.
Oh such a perfect day,
You just keep me hanging on,
You just keep me hanging on.

You're going to reap just what you sow,
You're going to reap just what you sow,
You're going to reap just what you sow,
You're going to reap just what you sow...

War of the worlds..

...Ne znam kako vi no meni kad netko kaže rat svjetova, ja odmah pomislim na neki clash kultura, civilizacija - pa čak i klasa.
Nikad mi ne padne na pamet onaj moronski film s Tomom Cruiseom u glavnoj ulozi.
Uvijek se sjetim onih slika National Geographica koje prikazuju primjerice Latinsku Ameriku odnosno mjesta gdje se siromašni slumovi dodiruju s luksuznim zgradama s bazenima - siromaštvo je od bogatstva odijeljeno samo jednim velikim zidom... kao nekada Berlin.

Što je zapravo zid?
Stvaranje distance, nijekanje problema, zanemarivanje globalnih vrijednosti, inkriminiranje slabijih, generaliziranje, sve to zajedno???
Lako se distancirati od svega ali samim time pokazujemo da nismo hrabri dovoljno da se uhvatimo ukoštac s problemima.
I uostalom, generaliziranje - odbacivanje nečega što nije kvazi normalno i ne davanje šanse istomu.

Odlučila sam da ću u sve ići otvorena uma i bez generalizacija. I bez straha - a tko me bude osuđivao - niti mi ne treba...

Uglavnom, sve mi je ovo vrlo intelektualno palo na pamet tijekom vikenda. Isti je bio zamišljen kao izlazak s babama (petak). Našle se C. A. and moi da poharamo Esplanadu. Trebala je biti neka promocija vina
na koju sam bila pozvana. Actually smo malo zakasnile te nas je pijana PR-ovka upozorila da nema više pića. Okrenusmo se na peti (sve tri - čizme - flats) i otišle u Khalu. Čak i nije bilo loše ali taman kad smo počele klafrat morah otići.

(Nepripremljena na svijet oko sebe, pomalo sumnjičava i nepovjerljiva prema nepoznatima - slušala sam zvukove i priče misleći svoje i zbunjeno se smješkajući. Nestalo je neugode, poprilično zabavna trema, dolazak drage osobe i opuštena atmosfera....)

Nakon toga vratila sam se s babama u SC na zatvaranje ZFF-a. Neki čudan party, ljudi pomalo mlađi od mene - i odosmo doma

U subotu smo pokušale do Purgeraja koji, vidi čuda naplaćuje upad. Ajmo ispočetka - rupetina koja smrdi po jeftinom alkoholu i cigaretama, pušta muziku s mp3 playera traži 20 kn da stojim tamo kraj polutrule bačve, da mi netko čikom progori odjeću ili me fino izgazi po čizmama (kitten heels). Okrenusmo se na petama i odosmo i opet završili u Khali. Pridružile su nam se Marina i Marija s kojima smo otišle do People's-a. Prvi sam puta bila tamo i moram priznati da je jako lijepo uređeno ali ekipa je baš nekako trula. Oh well, možda nije bio naš dan.

Danas sam išla kod zubara i kasnila (as usual) no spas u zadnji tren ponovo je potvrdio moju teoriju gore navedenu. Prvo on, a onda ministar financija na pressici. Sada idem do MUP-a da mi produže vozačku - baš rat svjetova.

Nenad Filipović izjavio je: svega mi je dosta, vratite me u zatvor. Ma tko ne bi volio biti u zatvoru. Besplatan krevet i hrana - pa i metadoni ako ste kao i on ovisnik o heroinu. Pih.
Ali razumijem tu izjavu, ne biste vjerovali - kad vam je apsolutno svega dosta i više vam uopće nije važno što će tko napraviti. Prijetnje pomanjkanjem osjećaja gube svoj smisao i postaju puko bacanje riječi.

Agresija također gubi na značaju. Muškarac koji je silovao i mučio svoju djevojku osuđen je na tri godine zatvora. Nekome je tri godine života mnogo, no svi znamo kako nikad ne bude tri godine. Sve se smanji na manje od godinu i pol kad se uzmu olakotne okolnosti poput pokajanja, surađivanja i dobrog ponašanja. Onda će taj isti izaći, primiti svoju, sada već bivšu, za grlo i vjerojatno završiti što je započeo...
Ženske će udruge prozivati vlasti, vlasti će prozivati suce a sudac će ustvrditi kako je žena sama to tražila jer se, primjerice obukla u minicu.

Morate me shvatiti. Revoltirana sam svjetskim, hrvatskim i vlastitim životnim događanjima. Koliko još moramo čekati da nam dođe iz guzice u glavu pa da shvatimo kako je jedini način da se othrvamo ljudskoj zlobi - ljubav. Dati ljubav u najtežim trenucima stvar je koju može napraviti samo zrela osoba. A ja to nisam. Ne još....

Uglavnom, ništa se novog ne događa - zato uostalom i izbjegavam pisati blog kako ne bih dosađivala svekolikom čitateljstvo.
Užasavam se istih stvari kao i prije par tjedana, mjeseci, godina - kako je moguće da i nakon sto slučajeva, ovi idioti od doktora barem ne POSUMNJAJU na sepsu. Ne, oni bebi daju antibiotik i doviđenja. Kako se usuđuju???
To me tako ljuti, činjenica da dječica umiru zbog nezainteresiranosti liječnika koji se, samo da postsjetim, već par godina nalaze u štrajku.
Iskreno, i ja smatram da nije u redu da ZET-ovac i dr.med imaju iste plaće međutim, kad pročitam ovakve vijesti poludim.

Druga tema koja me ljuti - zaštitari. Dečki koji dnevno riskiraju svoj život za ...koliko? 2000, 2500 kuna??? A da ne pričam o činjenici da djeca vlasnika zaštitarskih kuća slupavaju aute pa se zaštitarima ukida naknada za topli obrok. Zašto nije dovoljno dobro pitanje jer vlasnici istih na to odgovaraju: Zato jer mogu!

Revoltirana slušam Dropkick Murphyse i razmišljam o nepravdi u svijetu...

Zapravo, apsolutno mi je jasno zašto netko onda prolupa, uzme gan i propuca sve odreda, pa tako i sebe.
"A bio je tako dobar i miran mladić. Nikad se nije žalio" reći će susjeda Milica s prvog kata.
Možda baš zato jer se nije žalio, jer je sve potiskivao...pa mu se nakupilo i bum - kao nuklearni pokusi u Korei.

U zadnje vrijeme počela sam opet pretjerano jesti - valjda kao znak da dolazi zimaskladištim hranu i masnoće. Još malo pa neću moći odjenuti traperice..bah...who cares anyway.

Sinusi su mi umrli, pokoj im duši - pogreb će se održati na krematoriju sutra u 19 sati.

Danas idem produžiti vozačku. Ja sam iz one ekipe koja je prvu vozačku dobila na dvije godine. Baš bezveze.

Uglavnom, kao što rekoh, ništa novog - same old, same old

Najluđa broadwayska izvedba iz Jesus Christ Superstar. Obratite pažnju na gay učenike, crnu Magdalenu, izblajhanog Šimuna i Judu u kožnjaku. Legenda taj Tim Rice




Imamo i vrhunsku izvedbu Šimunovog veličanja upotpunjenog kalašnjikovima. sad sam skužila da je Šimun actually onaj lik iz nekog boy banda



I na kraju - to die for:

Izvrstan Pirellijev filimić za Johnom Malkovichem i Naomi Campbell u glavnim ulogama

Cijela manifestacija 'Noći gutača reklama' imala je i humanitarni karakter. Naime, istom se trebalo prikupiti milijun i pol kuna za kupnju ultrazvuka za dječju bolnicu Srebrnjak. I tako je krenulo: nezaboravni voditelji koji su manje više isti na svakom eventu, s manje više istim pošalicama ‘zabavljali’ su publiku vrckavim humorom. Reklame su bile izvrsne, posebno one stare gdje je Brad Pitt bio još uvijek zgođušan manekenčić u Levi’sicama a Angelina Jolie nedosanjani san. Pobjedu su odnjele reklame za pivo.
Navijači već davno propalog kluba koji sjede na oronulim tribinama i zazivaju neke davne uspomene kada je ‘je li to moguće’ značilo gol u zadnjoj minuti a ne još jedan poraz pobijedili su utegnute bankare i njihove fleksibilne kredite. Kome trebaju krediti kad imate pivo i navijački ‘corner’.

No nešto mi je odvuklo pažnju, a da nije riječ o zgodnim glumcima i djevojkama utegnutim u uniformu mljekarice. Riječ je o već spomenutom humanitarnom karakteru. Milijun i pol kuna za prosječnog Hrvata čini se užasno puno. Budimo realni - s toliko novaca većina bi obitelji riješila svoju materijalnu budućnost, kupili bi sta i djecu poslali na školovanje u elitne škole. Ja bih osobno otplatila kredite, kupila stani sama otišlau jednu od tih elitnih škola, zatražila posao kod Anne Wintour...ok, ok zanijela sam se, priznajem.
Velike korporacije međutim milijun i pol kuna tretiraju kao da i ne postoje. Naime, u javnost je procurila informacija da je jedna od najvećih telekom kompanija u Europi (i Hrvatskoj), koja je ujedno i sudjelovala na ‘Gutačima’ samo na oglašavanje ove godine potrošila 36 milijuna eura.

36 milijuna eura!

Da se razumijemo, niti ostale kompanije ne zaostaju mnogo za ovim brojkama. Postavlja se stoga pitanje - je li milijun i pol kuna zaista bila toliko velika svota da su jemorali prikupljati prosječni Hrvati zovući dani broj sa svojih telefona. No dobro, barem smo pokazali da je moguće i malim dogurati do nečeg velikog. Oni veliki su pokazali samo da su tipični pripadnici kapitalista novog vremena.

Ovaj je tjedan otpočeo i Cro-a-Porter. Svečano objavljujem kako sam pronašla svoj idealni hrvatski modni brand. Riječ je o Hippy Gardenu pod čijim su imenom stvorene predivne kombinacije kože, satena i vune. Rockerski chic uz zvukove Doorsa i Stonesa nakratko je modnu elitu vratio u doba slobodne ljubavi a ja sam pomislila kako je vrijeme da konačno nabavim taj crveni ruž.

Tebi kome je instinkt važniji od budućnosti...

Ili nikada nisam niti bila tvoja budućnost, samo jebeni planinarski štap na koji si oslanjao tijelo kada si se odlučio pentrati na brdo spasenja.
Štap, glupača – idiotkinja...ne želim više tako.
Ponekad kao da ti vrištim iz nutrine da je gotovo - nemoguće kako ne čuješ.
Željela bih nestati iz tvog života a i vjerujem da bi me prebolio brzo kao i goluba koji ti je posrao majicu...
Da sam barem bila dovoljno pametna i razmišljala o činjenici da je ljubav isto samo kemijski, prirodni proces i da kao takav ne može trajati vječno – KAO NITI LJUDSKI ŽIVOT .

Nedostaje mi ta sigurnost. (Ona koja proizlazi iz opasnih činjenica se ne broji).
Ponekad pomislim da su se svi ti znanstvenici opijali i razmišljali o riječima kojima će izreći svoja epohalna otkrića. U zadnje vrijeme, kad hedonizam više nije cool a skromnost je postala vrlina – znanstvenici gube na vrijednosti.
Gdje su vremena kada smo riječima mogli izraziti osjećaje ne bojeći se nadimaka poput: dosadan, pičkica, idiot...

Ljubav je samo matematički izražen kompleks...jednadžba s dvije nepoznanice na kraju koje se oduzimanjem manje od veće jednadžbe na kraju dobiju oba člana. I što s njima???

Ljubav je fizički izražena jednadžba u kojoj je brzina obrnuto proporcionalna udaljenosti dva predmeta. Odnosno, što je udaljenost manja, brzina približavanja predmetu B je veća. Nešto poput vodoravne gravitacije. Kada krenemo počinjemo s dva metra, prilazimo predmetu B na jedan metar ukoliko mo dobili poziinu povratnu informaciju, na 50 centimetara smo kako bi se prijateljski rukovali, 30 cm kako bi se pomilovali, 10 cm kako bi nam leptirići u želucu otplesali labuđe jezero, 0 kada se dotičemo i cca. -20 cm..znate već kad.

Ljubav je i kemijski proces kada razina dopamina i endorfina nadnarastu onu prirodnu i učine nas sretnima i moćnima kao nikada u životu.

Ljubav traje tri godine...

LOVE is just a four letter word.

Bol u predijelu sinusa - nije fer, zašpto se svaka boleština na ovoj zemaljskoj kugli zakači baš na mene. Danas konačno idem doktorici pa kud puklo da puklo.

Noć Gutača - baš bezveze. Nit sam gutala, nit sam gledala - baš bezveze. Gomila ljudi koji su željeli biti netko barem na trenutak.
Pobjegla sam pod pauzom, otuširala se i legla u krevet ne reagirajući na mobitel koji je treptao nemilice.

Noć prije bila sam na otvorenju jedng restorana. Začudo, fina hrana i normalni ljudi zadržali su me više nego što sam mislila. Preobuvanje iz heels u flats, trčanje doma pa u Piranhu na party. Na kraju je i tamo bilo bezveze ali barem su nam dali stol i Bifi hrenovke (BLJAK).

Sutra počinje Cro-a-Porter. Party je u Galleryju - zvuči ok jer glazbu pušta neki DJ koji je to isto radio u Studiu 54 - DJ Kenny Carpenter a u petak su u Galleryju DJ Laurent C & Franck Dona koji gostuju u Zagrebu u sklopu Fashion TV turneje. U petak je u Hemingwayu DJ Andrea T. Mendoza neki službeni DJ svih partyja Flavia Biatorea. U četvrtak je hrvatska promocija knjige 'Kako hodati u visokim petama' i to je valjda to. Nažalost u petak najvjerojatnije neću ići jer sam u Beču ali u srijedu bih se mogla pojaviti.

Nekakose sve opet mijenja u mojoj glavi - kao da ne znam što bih sama sa sobom. Kažu da ljubav traje tri godine - tko će znati...