Koje sranje...recite vi meni...jeste li se ikad osjećali kao j... outsideri...
Znate ono, svi oko vas skaču ko sretne svrake a vi ništa, nada, nula...
Instead vama se spava...ko prokletoj babi od 100 godina
I onda krenete sa autosugestijom: pustite psihodelične hitove Small Facesa i ono, kao...uforavate se u ritam
IT'S ALL TOO BEAUTIFUUUULL
(oni se deru napušeno, a vama još uvijek onak, whatever...)
Možda nešto ne valja s mojim organizmom a? Možda je jednostavno tijekom godina postao zasićen...gle moguće je....
A onda si pustite Violent Femmes neku live verziju koja vas i inače diže i namami vam osmjeh na lice....
(I nije mi i dalje jasno kako moja mačka na Violent Femmes vrlo mirno spava I PREDE actually) pa vam je barem malo zabavno....
The problem is: I really hate staying at home....
(nešto što neki nikad neće shvatiti)
I like going out...
I ne samo to...ponekad toliko radim i pišem da mi je izlazak vani kao neka vreća za ispucavanje...i ono....kad je nema, šta da radim...da plačem?????Ili da je izumim ha?
komentiraj (0) * ispiši * #