Norijada (99/00)...

Mislim da je slicno vrijeme bilo i kad sam ja 'norila'..onak hladno i kisa, nakon tonu dana lijepog vremena...
Necu rec kao da je bilo jucer jer mi se cini jako davnim kao uostalom i tonu dogadjaja koji se desavaju u zadnje vrijeme...

Kad sam ja imala norijadu - godina 99/00 nista nam nije bilo organizirano. Nista, nula, nada, nothing.
Pa smo imali skolu popodne al smo se nasli ujutro. Malo tko se nije taj dan bas druzio s razredom iako nismo bili neka uigrana ekipa ko danasnji. Svatko je od nas imao neku svoju bandu zbog koje bi cekao vikende...
(Ehhh, decki iz Tesle....)
Uglavnom, svi smo se obukli u zute toge (mislim da je svaki razred nase gimnazije (IV. Gimnazija, jezicna, Utrine) imao svoju boju) s kapicama i sa svim i nasli se pred skolom. Imali smo i neke majice, znam da smo pobacali tonu para na rekvizite. Moja je gimnazija bila totalno sminkerska, puna ljudi loaded with money. Uglavnom nasli smo se u jokeru (barem mislim da se tako zvao birc) gdje smo se regularno opili i dijelili si zvizdaljke, neki kolaci su bili u igri i nevermind. Naravno da je bilo bisera (moi) koji su taj zadnji dan dizali ocjenu iz fizike i koji su se napili prije odgovaranja ko krave i isli objasnjavat zasto ves masina ima dva elektromotora. naravno da su neki drugi ljudi imali zakazan maturantski odbojkaski turnir profesorima, naravno da su se isti ispovracali prije, tijekom i nakon istoga.
Sjecam se da smo Goga i ja uletile u zbornicu gdje je pijani Jadran zabavljao profesore svirajuci na gitari...
Goga je imala bocu vigora koju smo radosno podjelile s razrednicom Samson (ajme ako sad procita).
Nesto se plesalo i pjevalo ispred skole a onda smo kao krenuli u grad. U gradu je sve bilo sugavo, mi nismo bili jedni od onih koji bi bacali brasno, a kako nista nije bilo organizirano i bila je kisa, pokupili smo se kod Sanje.
Sanja je zivjela u Dugavama i nije nikog imala doma pa smo se fino uvukli kod nje, napili i pojeli izvrstan cokolino (ah, ti dani kada nisam morala paziti na kile)...

Nakon toga smo otisli na jarun...gdje je also bilo bezveze ali tada sam i prvi put povracala. No to me nije zaustavilo u jedenju sladoleda iz netom provaljene skrinje (nisam ja majke mi).
Kako je tada mobitel bio rezerviran iskljuËivo za bogataŔe ofcourse da ga ja nisam imala ali imale su ga Duda i Lana. Dobra curica, kakva uvijek bijah, nazvala sam majku da joj javim da sam dobro.
Ona je veselo izjavila da je Denis stigao (bratiĘ) pa smo se dogovorili naci na Jarunu. Kad sam ga nasla on je vec bio obrano ubijen i zagrljen s ukupno, o da tri maturantice. Na kraju smo se nas dvoje dodatno ubili i zaspali na jarunskom sljunku. Ujutro smo stali pod tuseve i osusili se na toplom suncu - idila nema sta, ali uvijek se raznjezim kad vidim maturante koji hodaju kao da je svijet njihov.
Svijet je nekad bio i moj, znate?