As I walk alone...

You have killed me
you have killed me
yes I walk somehow
but you have killed me...

Kako mi se ide na Morriseya samo zbog te pjesme...Ajmo brzo, ko su organizatori da idem trazit akreditaciju ...

U zadnje vrijeme sve mi je nekako cudno. Pitaju me jesam li sretna. Sreca je relativan pojam kao uostalom i sve u zivotu. Ali da, mislim valjda bih mogla reci da sam sretna. Sretna jer mi razum jos uvijek odasilje ispravne signale, sretna jer se ne gubim niti u trenucima najvece depresija, sretna jer sam svjesna da su neka stanja uzrokovana vanjskim cimbenicima i kako nema bas sve veze samnom...

Znate ono, kad se nesto desi, kada se nadjete da zivite neki drugi zivot, kada shvatite da bas i nije tako idealno kako ste zamisljali i kad vas krenu prat crne misli...
Onda se zapitam: halo, jel svijet propao? jesi li zdrava? jeli ti zaista tako jako lose?
Onda skuzim da je sve zapravo u mojoj glavi i pokusam se natjerat iz depresije prec u neko planiranje, neku kreativnost.
Vecinom mi uspijeva, iako sve radim u zadnji tren ali uspijevam...

Moram pothitno poraditi na kvaliteti svog rada. ova povrsnost me nervira. Lijep je dan, toplo vrijeme je stiglo i vise mi nista ne stoji na putu. Ali da, koncentracija je nuzna i moram poraditi na tome - pothitno...

Sredi se i kreni, poruka od mene samoj sebi... i vama, ako vam treba