Hard days night...

Na discmanu 'I want it all' a u glavi Hard days night...

Da dragi moji...jedan od težih dana...oh well...večeri je iza mene..
Uglavnom, sve se svede na to kako je svijet mali, kako su podudarnosti preblizu jedna drugoj da bi bile samo podudarnosti....i kako je sreća - well, vrlo relativan pojam.

Prolazila sam pored stana u kojem sam znala da spava On...nije mi blo svejedno, pogotovo jer ne znam ni sama u što se upuštam.
Kao da s Kariba pobjegnete u Irak na prvu crtu bojišnice - tako nekako je i ovo s mojim...well ajmo ih nazvati odnosima.
Iz nečeg sigurnog, toplog...nečeg za što sam znala da postoji da bi me voljelo...pobjegla sam u mrak neznanja, u čudnu mješavinu svega pomalo....kao kad Stevo Karapandža doda žličicu vegete u neko glupasto jelo...

Da, onak, nije uopće idealno....zapravo...daleko je od idealnog, ali onda se uhvatim da se pitam postoji li idealno (samo se zavaravam), postoji li prava ljubav (ne vjerujem), postoji li onaj Mr. Perfect (where have all the flowers gone yadda yadda..)...

Ne znam ni sama...Osoba koja te ostavi samu da hodaš kroz mrak koji mrziš....ili netko tko bi umro za tebe....koji smo mi ljudi idioti....

Ljudi koje ne poznajem...ljudi koje ne želim poznavati....netko drugi, ja....želja za vrištanjem....