Dani...

BUĐENJE 1.
...počelo je i prije nego što je stiglo jutro...
Mmmm..promrmljala je. Bila je još noć ali, posao ne pita koje je doba i jeli se sunce actually odlučilo pojaviti na obzoru...
Spavali su samo dva sata...nepomično poput mrtvaca...tako je to kad se ne gleda na sat na tulumima kao što su roditelji učili. Okretanje na stranu, slušanje kako odlazi...spavanje još par sati...
8:00, mamurluk ublažen Colom Light, čokolino (novo pakiranje) u zdjelici, reprize Ljubavi u zaleđu (o kada će ta babetina s duge tri dlake masnjikave već jednom umrijet - moje riječi ne njezine)...posao...

BUĐENJE 2
Na mobitelu je svirao Shortyjev 'Zeko' što je u 6 ujutro zvučalo preblesavo da ne bi bilo smješno. Cijelu je noć bacao ruke po njoj...u jednom je trenutku shvatila da je dira po licu...kao da opipava jeli to zaista ona...
Smješak, poljupci...zagrljaji...gomila osjećaja...

'Pobjegni samnom, negdje zauvijek' šaptao joj je na uho u prepunom tramvaju
'Las Vegas?' upitala je sa smješkom
'Ja se ne šalim' odvratio je


Šteta što je sve, kao i uvijek bio samo san...jedan od onih najljepših na svijetu...