Khm...

Da se ispričam na početku. Njet, nijesmo išle u Bar jer se njojzi pokvario auto...no iskreno se nadamo oporavku istog i pohođenju Bara u idućim danima.



Kiša pada... netko je dobro napisao...nikada nismo imali ovako toplu zimu kao ovoga ljeta. Užas.
Vani je stvarno potsjeća na školske dane - znate ono prvi, drugi tjedan škole, kiša pada a riječ 'škola' zakucana u vašim sivim stanicama tjera vam da se ustanerte ispred tv-a i krenete putem iste.
Nakon škole dolazi faks, na koji, većina ljudi, po ovakvom vremenu odbija ići - oni koji se ipak odvaže i dođu suoče se sa nedolaskom doktora profesora kojem eto, ipak pada kiša pa on neće doć.
Nakon faksa dolazi posao za onu jadnu šačicu (ne)sretno zaposlenih i tu više nema izvrdavanja. Dolazi se svaki dan, no matter what - kiša, snijeg, tsunami, whatever, subota,nedjelja, Velika i Mala Gospa, Božić, Kurban Bajram...
Zvuči užasno jelda?



Posao... zabušavati, truditi se iako nema svrhe od toga??? Znate ono, kad napravite svoj posao prije vremena - sretni ko malo prase, a oni vam uvale još...ili kad se ne slažete s kolegama oko načina na koji posao treba biti napravljen...kad jednostavno znate da možete više a zakucani ste u četvrtastu kutiju iz koje nema izlaza. Možete samo gledati ovu traku što ispred vas prolazi i slagati proizvode ili lijepiti naljepnice - whatever is that you do.
So, odluka je donešena - nešto novo, nešto bolje - potraga počinje SADA!