Jump for your love...

Ono, kad ti je muka od cijelog svijeta, od svih ljudi...kad ti se povraća a ne znaš jeli to zato jer si se jučer opičio glavom u McDonaldsu ili zato jer je sve oko tebe odvratno nepravedno i totalno sjebano.,...
Kad ti je toliko muka da želiš vrištati samo da bi te čuli...kad osjetiš egocentričnu potrebu da pobjegneš al da to svi znaju...ili da šutiš i pretvoriš se u uredskog miša....
Ka bi htio zaboraviti neke osobe, događaje, ljude...kad misliš da bi bilo bolje da te nema ili da si daleko pa da nisi nikad bio tada tamo ili ovdje sada...
Kada je jedino što ti se mota po glavi nevjerojatan gnjev....
Tada se sjetim ljudi koji su jači od svega, koji imaju u sebi natprirodnu snagu, koji mi daju moć i hrabrost da izdržim, bez kojih bi svijet bio isprazan i glup ...
Tada se sjetim svih lijepih trenutaka i dobrih stvari koje se eto...ipak događaju....možda činjenica da je u zadnje vrijeme broj pandi porastao za čak 40 % (Podatak preuzet iz Cosma) i ne zvuči tako važno ali je lijepo znati...možda je upravoi neka sitnica ono što te gradi, čini boljim, predanijim nekom cilju..
Cilj, put, odlazak, sreća, suze, plač, smijeh, daleko, letjeti, misliti, voljeti, beskrajno, zanimljivo, duboko, ideja, moć, misao, trčanje, zrak, vjetar, more, pande (:-))...to su stvari koje mi se motaju po glavi...
Ako se svijet ruši, pripomoći ću u rušenju, ako se gradi, dodavat ću cigle...želim biti dio svijeta pa ma kakav on bio.