I do...
nedjelja, 19.06.2005.Sve svadbe su na neki način iste...ono...većina njih, čast iznimkama teže pretvaranju u seljakluk više kategorije što se večer bliži kraju a zora rudi.
Ono, prvo glupe trivijalnosti koje su svima baš TAKO važne u srceparajućem trenutku poput: hoće li mladu do oltara dovesti otac i predati je mlađem i plodnijem alfa mužjaku, hoće li alfa mužjak doći s tamburašima već poprilično pijan kod istog tog oca doma i cjenkati se za mladu, ili će se samo naći pred crkvom obaviti to i ići se seksati prvi put legalno da cijela familija zna.
Uglavnom bijah na vjenčanju jučer. Udavala se Njegova sestrična, žena od kojih 30ak godina. Mladoženja isto ima toliko iako zbog figure, nedostatka skalpa i viška bora,dalo bi mu se bi deset više. No nevermind. Kao što bi rekla njegova majka: "važno je da su ljudi dobri u duši a kako izgledaju izvana i nije tako bitno."
Ponovimo da je to ista žena koja troši dosta kuna i popriličan dio penzije svoga muža na Creme de la Mer i ostale delikatese...samo je ujedno jako fina i pristojna i nikad neće ko seljak (a.k.a: On) uperit pijano prstom i viknut: 'gle ona s guzicom može temelje rušit'.
Uglavnom, uzvanici su stoga bili isto barem desetak godina stariji tako da sam uvjerljivo bila najmlađa i najmršavija (ah što to volim). Osim što su bili stariji bili su još i skroz bezveze. Kum nije bio pijana maskota koja sve zabavlja nego je plesao isključivo sa mamom i sestrom a kuma se napila i povraćala u wc-u jedno desetak minuta te se vratila sa mrljom na Sposinoj ciklama haljini (što je bilo naravno glupo za vidjet jer žena ima preko četrdeset i ne zna se počistit nakon povraćanja...).
Repertoar muzike bio je razočaravajući...očekivala sam trenutak Thompsona i Škore ali ne..Jole, Jole i samo Jole...Mislim, kakva je to svadba bez vjetra s dinarida ja ne znam ali nitko nije razdrljio košulju, ukrao pjevaču mikrofon i organizirao karaoke. Dakle atmosfera trula, hrana bljutava a vino relativno dobro.
Dakle nakon relativno dobre butelje, ja sam zapala u vrlo dobru političku konverzaciju s Njegovim tatom i dobro nam je išlo do ključnog trenutka.
Pogađate, bacao se buket.
Naslagale se tako neudane tete od 35 nadalje i čekaju sa žudnjom u očima. Pitaju mene zašto ne lovim buket a ja ću samouvjereno kako meni buket ne treba da dobijem što želim. Izgleda da su svi bili zadovoljni mojim odgovorom jer su me samo 5 minuta nagovarali. U jednom trenutku je došao mladenkin otac i doslovce me vukao da idem uz riječi: 'ajde molim te ti jedina imaš šanse. Ako se ove stare koze (a.k.a,njegove druge dvije kćeri, nećakinja i dvije sestrične) dosada nisu udale neće nikada.' Unatoč šarmantnom nagovaranju nisam išla jer istina je...bojim se da bi kod mene to završilo ko u nekoj seriji: buket bi po na pod a ja bi gledala u strop proučavajući bačvaste i križne svodove.
Uglavnom naslonila sam se na obližnjeg Vaništu (vrlo dobra reprodukcija) i promatrala dve koze koje su se počupale za buket i nakraju ga potrgale. Nakon toga, novopečeni muž bacao je kravatu a muškarci su mlohavo lovili i onaj koji je dobio plesao je neku polku s dobitnicom buketa. Naravno da nisu znali plesat polku (mislim, ko još pleše polku zaboga) i da su pali pred svima ali dobro...večer je barem bila zabavnija. Uz zvuke'milicija trenira strogoću' proradila je i moja probava (ponovno) te sam odlučila prošetati vani. Vani me ekipa čudno gledala jer sam se po Bogovićevoj šetala u bisernim sandalama i lepršavoj haljinici ali eto...
Doma smo došli uz prve zvuke ptica kako se i pristoji, On zagrljen s tatom a ja tješeći mu mamu jer se posvađala sa sestrom (prije deset godina al eto sad joj nekako tužno došlo).
Ma gle, nije loše...i da...čovjek si krene razmišljat kako bi on to napravio...i onda skužiš o čemu razmišljaš..pa se smrzneš i onda ispočetka.Zato imamo svadbe i sprovode i rođendane i razne obljetnice...da nas potsjete na ono što smo zapravo...da nas potsjete na vrednote, na probleme...čovjek je naglo suočen sa nekim nesvakidašnjim svijetom i preispituje vlastiti izbor ...uspoređuje ga i likuje ako nađe nedostatke u nekom drugom. Al zato smo ljudi....
komentiraj (6) * ispiši * #