A few things I might say...

Toliko strahova u zadnje vrijeme mi se množi po glavi.. gomila strahova zbogkojih sam u stanju odustati...i otići... Znate ono, kao kad znate da je to za vaše dobro ali vas je strah... Jedan od njih je obrana. Užas. Nikako nemam vremena za učiti onoliko koliko bih trebala. Ne čitam, ne radim na tome...nego nekako mislim da ću se izvuć...a kroz to se ne 'izvlači' Sranje. Sutra sam slobodna i učit ću cijeli dan...obećavam...moram...

Drugi strah je skori predstojeći pregled, naravno. Iako znam da je to sve rutinski, isto tako znam da postoje velike šanse da se to pretvori u nešto gadno...zato i kontroliram. A otkrila sam još jednu i sad me zbilja počinje hvatati panika...pokušavam ostati mirna ali izbile su mi već dvije groznice na usni od živciranja. Kao da je to nešto strašno...tješim se..ali sudeći po onom što sam čitala...moglo bi bit...
U svakom slučaju učim se kontrolirati i ne govoriti uvijek što mislim...iako je teško...prokleto teško.

Faza sa sajtom je opet na nultoj točki zbog nekih nepredviđenih ali ajmo reć opravdanih problema. Mada, ne znam koliko ću još moći čekati...ponekad mi toliko ideja pršti po glavi da jednostavno poželim odmah to pretvoriti u djelo. ko mi je kriv šta nisam završila FER pa ne znam raditi u JAVI ili di već.

Moja je glava zadnjih dana pravi košmar svega i svačega. Emocije raštrkane na sve strane - 'smiješ' i 'ne smiješ' pravila raspadaju se u komadiće a ja senalazim u situaciji da samu sebe pitam: dobro koji k... ti to radiš? Mada, sve je to relativno i osuditi nekog jer radi nešto što nije sukladno uobičajenim normama (a još uvijek se ne kosi sa zakonom)je krivo...uobičajeno ali krivo.

Opet razmišljam o ....

Pa malo o nekim ljudima...

Pa malo o trešnjama....

Pa o moru...

Jedva čekam more. Iskreno. Idemo na dva tjedna negdje...uopće me ne zanima gdje (dokle god je Dalmacija). Jest ću lubenice i pit ću vino i bit sretna...plivanje prema zalasku sunca ...mmmm daaaa....

Mene je opet strah....

A ima ljudi u još većim sranjima znam...pa se osjećam egocentrično full....

Ok neću više...

Možda da si kupim cipele???? Sandalice??? Ne znam gdje...al potražit ću...da si skrenem misli...
Uvijek kad padne noć ja krenem bit ful emotivnija i više se bojim. Sve nekako izgleda crnje - jasno, pa mrak je...sutra ujutro ću valjda bit dobro....