Zadnja dva dana...

...Bila su abnormalno loša. Znate onaj stari Murphyjev: Sve što može krenuti naopako - krenuti će naopako. E tako je meni jučer bilo. Ma ništa mi od ruke nije polazilo...osjećala sam se kao onaj glupavi Bambi kad stane na led...sranje, sranje - double shit.
Čak se ni sparkirat nisam znala. U biti krenula sam standardno na dupe i skužila da grebuckam susjedov Peugeot sa svojim farom te sam odustala i otišla na drugu stranu parkirat kraj nekog kamiona - pa ako ga ogrebem, bar se neće skužit.

Coco je postala stalni član naše obitelji. Tu su moji starci super. Kao mala uvijek sam dovlačila neke životinje doma - od mačaka, pasa, hrčka, ribica i ribetina, zamoraca, kornjača, golubova...ma nema što nisam imala - osim možda paukova, zmija i ostalih čuda.

Vikend je radni kao i uostalom svakom drugom čovjeku u ovoj branši. 1. maj, pardon 1. Svibnja ??? Njet, ništa, nada, nie....ono ...grozno.
On i ja čuvamo opet stan njegovog brata - i baš nam je super. Uzeli smo životinju s nama i igramo se braka...ili mraka...ili...ma ni sama ne znam.

Tako sam htjela ne otići danas na posao - jednostavno ne otići, ko kad sam nekad umjesto u školu produžila kod Ane u Dugave. Eeee, to su bili dani a ne ovo danas: Rad, rad i samo rad; Rad, stega i DISCIPLINA; Nema odmora dok traje obnova i ostale poletnice bivše nam otadžbine.

U svakom slučaju, u svijetu nema ništa novog, Francuzi možda jednom i prihvate Euro-ustav, Berlusconi možda jednom i da ostavku, Gotovinu možda jednom i nađu/zaborave/ostave na miru a Hrvatska možda jednom i uđe u EU. Dotad, možemo se samo nadati GAP-u, H&M-u i ostalim krasotama po koje idemo vani (iskreno, ne mogu zamisliti da će kod nas ikad postojati majica za 49kn - garant će dignuti cijene za još 100...)i ići u Graz, Beč itd. što i namjeravam - čim se nadležni smiluju i udjele mi plaću.