Umor, iscrpljenost, alergije i želja za novim izazovima u mojoj su glavi. Sve ostalo je nekako postrani...zapostavljeno. A to nije dobro.
Nikako nije. No dobro, vani je sunčan dan i sutra sam slobodna i nekako se nadam da će mi se ostvariti neki planovi ma koliko god neostvarivo izgledali. možda sam samo naivna ali ponekad je optimizam jedini način da ostanem normalna.
However, današnji se dan nije puno razlikovao od prethodnih osim što Coco danas kreće prvi dan u školu (dresure naravno). To je dobra vijest. Loša vijest je da mi se nitko ne javlja iz redakcije u koju sam se javila za posao (dodatni/novi/whatever/dajte mi samo da budem tamo). Otpiliše me bez riječi - hrvatska svakodnevica.
No eto, konačno sam kupila bon za mobitel i odaslala poruke izgubljenim prijateljima. Užas, otkad radim uopće se s nikim ne viđam, ne čujem a valjda je i to normalno.Nemam neke pretjerane inspiracije za tekstove, za teme...samo užasno puno stvari za obavit. Neke me vesele, neke nešto manje, neke uopće ali jedva čekam da završe.
Nakon teretane bole me mišići dupeta - onak šta????? Još će mi se izgubit moje ogromno krasno veliko guzence...ajme strahote.
Uglavnom idem Ga nazvat da vidim kako je prošlo s Coco, da ga čujem i pokušam inicirati neki izlazak...

SRCE

Nos mi curi...o zašto, zašto??
Al dobro šta sad...
Bijah u teretani danas...još nemam upalu mišića ali držim ibrufene u ladici za svaki slučaj. Uspjela sam napraviti redovnih 100 trbusnjaka i podici cak 15 kila svojim nježnim ručicama...eh da...G.I. Jane.
Naravno da sam se najela čim sam stigla i to tjesteninu s ovčjim sirom naribanim..mmmmljac.
Coco je super, sluša skoro sve a trebala bi od ovog tjedna i na dresuru krenuti. On se jako trudi oko nje a kažu da svaki par treba prije djeteta odgojiti bar jednog kućnog ljubimca jer se tako najlakše može vidjeti kakav će netko biti roditelj. Eto ja sam odgojila i mačku i psa i već vidim: moje će dijete biti inteligentno i bezobrazno, nestašno ali nikada zločesto i nadasve dobro odgojeno pred drugima a pravi pakao za svoju majčicu...
Od njega će djete naslijedit onaj stav: 'puca mi k...' i 'lijen sam ko buba' i 'uzasno sam blentast i neodoljivo sladak i apsolutno sve mi je zato dopušteno'.
Dakle, you got the picture: Coco je bezobrazan i blentast mali pas (kujica), koji se uvalja u apsolutno svaku lokvu koju vidi al se ne voli doma prat u čistoj vodi pa priča o bijelim zapadnoškodskim terijerima poprima neku smeđe/oker boju. Naravno, s mokrim šapama ide se na krevet i to na jastuk jer je jogi pretvrd i onda se zahtjeva kost i učestalo maženje...i uz sve to je tako preslatka da čovjek ne može a da ne popusti.
Uglavnom, pogledajte malo svoje kućne ljubimce...velika je vjerojatnost da ćete jednom prepoznati njih u svojoj djeci, njihove mane, vrline, ponašanje...a dotad...vježbajte sam proces rađenja djece jer..ne ide ni to lagano...tehnika se treba dovesti do savršenstva tako da jednom kad vas malac pita: mama/tata kako sam ja došao na svijet - odgovorit ćete mu: Savršeno!

Evo me...

Prehladjena sam opet. Bljak..Al zapravo nema veze.
Vikend...o vikend je zacudjujuce super bio...HP (i Ramirez;-P) u Karlovcu, Khm...bijah jedna od starijih posjetitelja te izuzetne manifestacije ali zato je bilo bas ok.
Mozda ipak najveseliji trenutak zbio se pri povratku kad je moja najdraža splićanka nazvala mog najdražegnogometaša izjavljujući mu ljubav...ah da...čudno je sve to.
Upoznala sam još i jednu curu i jednog decka sta su isli s nama i na kraju sam bila u Jabuci s nekima. Nakon 6 godina Jabuku sam vidjela trijezna. Zanimljivo kako sam promijenila dozivljaje od tada....muzika bezveze, premračno i općenito ništa posebno - ali zato je poseban kebab iz kamp prikolice u Savskoj - nije izazvao nikakve želučane i ine probleme.
Jučer je isto bio neki čudan dan...ali kupila sam traperice pa bar nešto.
S ovim mojim je sve ok zasada..dapače možda opet uskoro dobijemo stan na čuvanje pa će biti prilike za ponovno zbližavanje, nježnosti, zajednička opijanja itd, itd...
Ne biste vjerovali ali nagovorila sam ga da se za početak pridruži Forumu. Kako stvari stoje mogao bi skoro i na blog...u što ipak sumnjam...ali bilo bi zabavno čitati neke baljezgarije.
Draga Z. uči ginekologiju, debela A. piše diplomski, svi nešto završavaju a čak se Brlojković javi s vremena na vrijeme. Trebao bi i on blog pisati...pretpostavljam da i on ima nešto za reći.
I tako, danas vjerojatno idem po Coco. Mislila sam da će nakon ovog ostati za stalno ali nisam tako sigurna. Teta je jako bolesna pa je stari sav u komi pa ga ne mogu jos i s tim gnjaviti.
Na TV-u 'Vlak u snijegu' - parole poput 'Borba nikad neće prestati', 'Živio gospodin Eduard Saperlot' itd, potsjećaju na neke druge dane kad su i prioriteti bili drugi ali ne mogu se odlučiti jeli to bilo bolje ili ovo ovdje.
Sutra počinje novi radni tjedan...tako mi se neda ali dobro...otkad vozim sve je nekako lakše pa čak i ove glupe večernje smjene. U svakom slučaju nadam se da će sve biti ok i da ću se ovih dana javljati nešto češće sa nekim zanimljivijim postovima.

The last drop....

Jeste li se ikad našli u situaciji da znate da je ovo sada, zadnje. U smislu...zadnje kino, zadnji izlazak, zadnji seks....
Koje sranje i koja tuga i koja nevjerica i koje SVE istovremeno....
U glavi bruji samo: Zašto, Kako, Gdje i varijacije na temu...
Ne znam...osjećam se nemoćno, ubijeno...srce mi lupa sto na sat aja ne mogu razmišljati...po mozgu skaču sranja, razne varijante..ali ništa, ništa se ne događa - iz svjetiljke ne izlazi nikakav duh, ne ruše se planine, čak je i vjetar prestao...
Što onda?? Što sad???
Mislim da ću morati dati si vremena - da vidim što i gdje i kako, moram naći nešto novo, zanimljivo - učiti nove stvari, konačno završiti taj magistarski...
Raditi???
Depilirati noge???
Nalakirati nokte???
PIsati???


ŽELIM VOLJETI A NE OSJEĆATI SE TAKO J.... PRAZNO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Same old...

Ono, a mislila sam kako ću jučer napisati blog i niš...praznina...totalni blank. Zašto? Nemam pojma.
Život ide sve po starom...posao, on, spavanje, on, posao, spavanje. SHIT, SHIT, SHIT!!!! Malo promjene u životu molim????!!!!!!!!!
Yes I need it (Sugar High:-))
Danas sam se uspjela sparkirati bočno. moram priznati da je puno lakše otkad se volan zapravo okreće. Naime, pljunula sam pola plaće za letvu od volana koja je bila strgana. Predivno, šta da kažem. I uglavnom, možda, ali samo možda ugradim i radio...ah kako mi ježivot bogat i uzbudljiv o da...
Bila je Coco kod mene 1 dan. Tako je slatka i pametna. Užasno smo se brzo vezale jedna za drugu. Jedva je čekam ponovno uzet. On je uzima za vikend dok ja, pogađate...radim.
Opet mi je trbuh omlohavio...šlaufi se stvorili...i opet moram krenut na treninge...žalosno, žalosno...ali barem nemam više 64 kilče već SAMO 61 što je jako lijepo iako se uopće ne vidi.
Trebam nešto novo.....hitno, hitno, hitno...jesi li čuo ti tamo gore.....
Na poslu sve smrdi po dinstanom luku, nadam se dolasku jednog od glavnih pa da idemo na neke lignje...petkom su lignje...da,da...rutina rutina....
Ništa..čekam i dalje.....ne poduzimam ništa...dosadno dosadno, sivo sivo..

ZUM RISIKEN UND NEBENWIRKUNGEN LESEN SIE DIE PACKUNGSBEILAGE UND FRAGEN SIE IHREN ARTZT ODER APOTHEKER

I waaaant you to want me, I neeeed you to neeed me....khm....o da...tako mi je dobra ta stvar...vesela...diže.
Uglavnom, ja sam živa, zdrava...ako ste sumnjali...a znam da niste...jer onak...sumnjam da vas to zanima...but still..
Elem, ljubav, sex...da morate birati što biste odabrali...a da jedno ne vodi nužno drugome????
Osobno, valjda bi se onako papučarski odlučila za ljubav...a svoje sexualne apetite utažila sama - ionako ja TO najbolje znam, right?
All you need is love (a uvijek sam mislila da je Lennon pametan frajer). No ljubav ipak teba njegovati...i uzgajati...kao primjerice stopala. Ok, možda nekom grozno zvuči ali zaista imam fetiš na stopala..stoga se trudim da u svako doba godine budu predobra - nježna i bez one bljakave tvrde kože....tako i ljbav. Cijelo se vrijeme treba truditi, njegovati je, ne štedjeti vremena...ma ljubavje zakon.
Druga stvar - frendovi. Oni najbolji i oni super dragi koji imaju potencijala da to postanu. Oni zbog kojih ti adrenalin radi, koje voliš i zbog kojih bi učinio sve...apsolutno sve. A i mislim...uvijek se postavlja pitanje dali je uopće moguće biti SAMO prijatelj??? Mislim, nekad da nekad ne. Mislim defnitivno ovisi sve o kemiji. BEZ OBZIRA NA SPOL, KEMIJA JE PONEKAD TAKO JAKA DA NIJE TEŠKO UČINITI SLIJEDEĆI KORAK. Ok, ne mislim sad na neke istospolne veze ali mislim na zbližavanje....u bilo kojem smisu...pa šta ako se desi nešto više...onak, ubila bih se da propustim te prilike...
Nakon frendova - novac (aha..da zdravlje je ipak na pvom mjestu al ne bih se sad uvlacila u te teme). Diamonds are the girl's best friends. Mislim novac je definitivno važan, njega nikad dosta bla bla...ali nekako uvije imam neki feeling kad je dosta pohlepe. Zasad...šta ako s to promijeni?
Eto, zasad...toliko...voljela bih znati vaše prioritete, one zemaljske i stvarne....

Da i ja kažem koju riječ...

Kako se cijelo vrijeme govori o papinom zdravlju, osjetila sam potrebu nešto reć o tome. Dosta mi je teško komentirati cijelu situaciju jer se ne osjećam mjerodavnom i nadležnom da išta kažem o čovjeku kojeg ne poznajem. o čovjeku o kojem se govori i dobro i loše, o čovjeku koji me je toliko puta ganuo do suza a ponekad nagnao u nekontroliranu ljutnju i bijes. However, htjela bih svejedno skrenuti pažnju možda na neke dobre stvari koje je napravio...neću vam ih nabrajati jer sumnjam da itko otvara moj blog kako bi čitao o tome. Htjela bih samo reći kako mislim da je vredniji onaj koji učini puno dobrih i nekoliko loših dijela nego onaj koji ne čini ništa. Ovaj prvi bar se nekamo pokreće...dok ovaj drugi stoji na mjestu. bojim se kako smo ipak skloniji osuđivati ove prve i obrušavati se na loša djela koja su učinjena. ne želim to činiti, pokušat ću gledati dobro u svakome. ne zato jer sam vrstan katolik - što nisam, nego zato jer mislim da je važnije biti dobrim čovjekom nego dobrim katolikom.
Stoga...ne znam ...nadam se da mu zadnji sati života neće biti preteški, nadam se da se neće mučiti...