Da i ja kažem koju riječ...

Kako se cijelo vrijeme govori o papinom zdravlju, osjetila sam potrebu nešto reć o tome. Dosta mi je teško komentirati cijelu situaciju jer se ne osjećam mjerodavnom i nadležnom da išta kažem o čovjeku kojeg ne poznajem. o čovjeku o kojem se govori i dobro i loše, o čovjeku koji me je toliko puta ganuo do suza a ponekad nagnao u nekontroliranu ljutnju i bijes. However, htjela bih svejedno skrenuti pažnju možda na neke dobre stvari koje je napravio...neću vam ih nabrajati jer sumnjam da itko otvara moj blog kako bi čitao o tome. Htjela bih samo reći kako mislim da je vredniji onaj koji učini puno dobrih i nekoliko loših dijela nego onaj koji ne čini ništa. Ovaj prvi bar se nekamo pokreće...dok ovaj drugi stoji na mjestu. bojim se kako smo ipak skloniji osuđivati ove prve i obrušavati se na loša djela koja su učinjena. ne želim to činiti, pokušat ću gledati dobro u svakome. ne zato jer sam vrstan katolik - što nisam, nego zato jer mislim da je važnije biti dobrim čovjekom nego dobrim katolikom.
Stoga...ne znam ...nadam se da mu zadnji sati života neće biti preteški, nadam se da se neće mučiti...