Sve i svašta
ponedjeljak, 31.01.2005.
Carmina Burana u mojim ušima, hladnoća u mojim nogama...sjećanje na snježnu Mesničku ulicu, mene i A. kako idemo prema gore...i sva nekako slatko i lijepo. Volim to - te osjećaje, sjećanja, nostalgiju...mirise povezane s vremenom.
Pa šta ako sam se napila i pala ko svraka nasred Ilice- oh well, moje koljeno možda i bude u masnicama ali kakve to ima veze.
«Uživaj u trenutku»....o da...
Patsy i Eddie, ...Debela i ja...Greenday i skakanje po sobi. Skakanje pred ogledalom u wc-u od 'Čvenka' jer mi je tek puhnulo u glavu...aaaaaaaaaa..
Vrištanje u sobi okruženoj tišinom...pa šta
I šta me briga za mamurluk ujutro, šta me briga št ću se takva morati pojaviti pred njim – mojim trenerom i europskim prvakom...pa šta.....
Vrištala bih ti na uho samo da me čuješ....umirala bih od sreće stoljećima...samo kad bih znala da to ima smisla.
Led Zeppelin i 'Thank You'. O da: «Little drops of rain whisper of the pain, tears of loves lost in the days gone by.
My love is strong, with you there is no wrong,
together we shall go until we die. My, my, my.
An inspiration is what you are to me, inspiration, look... see.”
Zahvaljujem ti za gomilu stvari. Za ono što postojim, za to što volim, što osjećam, što shvaćam, za sreću, za zdravlje i zdravoseljačke fore...
Ma sve to...i torbica Vivienne Westwood i vesta Sonie Rykiel (iako je bas predivna) nije vrijedna nje, šetnje s njom, razgovora....volim je...grozno...
komentiraj (0) * ispiši * #
And now...something completely different
nedjelja, 16.01.2005.
Glazba je tako fantastična pozadina. Ne znam jeste li se ikad šetali gradom sa slušalicama u ušima. Ako jest onda znate na šta mislim. Sve poprima totalno desetu dimenziju. Primjerice, danas sam šetala Bogovićevom, u discmanu The Darkness....ajme a whole new world. Savršen feeling. Bila sam u 'Profilu' tražila knjigu...osjećala se super.
U ćast tome, ovaj ću post pretvoriti u svojevrsan Ipanemin kutak i pisati o pjesmama koje me tako 'ubiju u pojam' da se sva raspametim i želim plesati, skakati, vrištati pa makar to bilo nasred tramvajske stanice...
Pa počnimo:
1. Nirvana – Love Buzz – onak, bila je to valjda prva stvarkoju sam čula od Nirvane. Netko je u Sloveniji na jednom tulumu donio taj album i ja sam ga...sramim se priznati, ali ja sam ga sa svojih 15 godina (bila je to 1996.) ukrala i odnjela doma u Zagreb. I tako sam negdje tri godine živjela na stihovima:
Would you believe me when I tell you
You are the queen of my heart
Please don't deceive me when I hurt you
Just ain't the way it seems
Can you feel my love buzz?
I patila za idolom mog vremena Kurtom Cobainom…
2. Offspring – What in a world happened to you
Tomo i ja smo osnovali prvi band i svirali smo u školi za maškare. Moja je gimnazija bila relativno trendy a ja sam bilakvazi-buntovnik. Tako je oTomo svirao bas, ja gitaru, Žac je bubanjao a Vlado je pjevao stihove poput:
‘It's bad enough you do it, you do it to yourself
But taking someone with you
Well you know that's something else
I say I'm not that kind of person
I'm not that kind of man
I try to explain but you just don't understand’…
Ekipa nas je bijedo gledala i strpljivo čekala da DJ pusti ‘Wannabe’ ili ‘Barbie Girl’…nismo se dali pa nas je domar na kraju otjerao
3. Greenday - ‘When I come Around’ i ‘Basketcase’
Eh da. Bio je to 8. razred. Markirali smo kemiju. Viana mi je oustila Greenday i skakala po krevetu. Čuvale smo stan njenog susjeda i popile cijeli liker od kokosa. On nas je tužio njenoj mami. Ona je to rekla mojoj. Dobile smo zabranu izlaska. Razgovarale smo na telefon i prevodile si riječi. Telefonski račun bio je velik…prošla je školska godina, umro je Kurt…svi smo bili tužni a ‘Zombie’ od Crannberries je pobijedio u top ten naše škole
4. Queen – ‘Don’t stop me now’
To je stvar koja me diže svaki puta…onako, kad je slušam imam feeling kao da zaista imam pravo na sreću. Svi problemi nekako nestaju. Pa šta onda ako nemam para..pa šta ako nema posla za prokletog diplomiranog politologa. Tu su uvijek Queen i riječi poput:
‘I'm a shooting star leaping through the sky
Like a tiger defying the laws of gravity
I'm a racing car passing by like Lady Godiva
I'm gonna go go go
There's no stopping me
I'm burning through the sky Yeah!
Two hundred degrees
That's why they call me Mister Fahrenheit
I'm trav'ling at the speed of light
I wanna make a supersonic man out of you
Don't stop me now I'm having such a good time
I'm having a ball don't stop me now
If you wanna have a good time just give me a call
Don't stop me now ('cause I'm havin' a good time)
Don't stop me now (yes I'm havin' a good time)
I don't want to stop at all’
Volim Queen…
5. Roxette –‘Fading like a flower’
Onako, pjesam koja me oporavljala u danima nesretne zaljubljenosti. Ono, on odlazi al ja se oporavljam…snažna melodija…voljela sam to…
6. Nirvana – ‘Son of a gun’
Bila sam prisiljena ići sa roditeljima na more. Stali smo standardno na kavi u Delnicama, vani je padala topla kiša. Bilo je 7 ujutro, starci su pili kavu, ja sam slušala ovu pjesmu na kaziću u našem starom Renaultu 4 i derala se na sav glas stihove:
‘The sun shines in the bedroom
When we play
The raining always starts
When you go away’
Kiša je pljuštala i sunce je sijalo u isto vrijeme u Delnicama jednog jutra….
7. Creedence Clearwater Revival – ‘Have You Ever Seen the Rain’
Bili smo kod Pavla na tulumu. Ana i ja donjele smo šampanjac, kopale smo po starim pločama Pavlovog tate i pronašle Creedence. Pustile smo ovu stvar i…oduševile se kako se netko sjetio opisati stvari kojih nismo i svjesni:
‘I want to know, have you ever seen the rain?
I want to know, have you ever seen the rain
Comin’ down on a sunny day?’
Pili smo šampanjac, jeli kruh s paštetom i vjerovali da je svijet naš.
Zasad toliko…javit ću se sa još hitova…..svoje prošlosti…
komentiraj (2) * ispiši * #
BLJOĆ...
utorak, 11.01.2005.
Ma koliko god se čudnim činilo – mene je ful strah izazova. Ono, nisam tolika kukavica da ću okrenuti leđa, pobjeći, zabiti glavu u pijesak ali nekako, baš bih potajno voljela da to mogu napraviti iako znam da se poslije ne bih dobro osjećala i da bih vjerojatno razbijala glavu zbog tog postupka.
Imala sam prijatelja koji je tako tijekom našeg zajedničkog studiranja izlazio baš na svaki rok. Ono, prijavio bi ispit i izašao na njega – bez obzira je li naučio, je li se pripremio...igrao je na onu – bubneš i ostaneš živ. Na kraju je taj tip diplomirao prije svih nas. Prosjek mu i nije bog zna šta ali uvijek sam mu se potajno divila. Ja bih povlačila prijavnicu čak i nakon višetjednog pripremanja. Grozno. Tako je i sada. Preda mnom se pojavi nešto novo i ja se userem ko grlica.
I tako, uslijed sve te silne treme pred onim što dolazi ja pišem blog. Da me samo vidite – izlizana frotirna pidžama, naočale (GUCCI da ne bi bilo zabune) i ogroman Nivea flaster preko nosa da ko fol izvuče one mitesere.
Jučer sam napokon kupila novi mobitel. Moja stara NOKIA 3410 (upravo sam otišla na nokijinu stranicu jer sam zaboravila koji je to model – prestar je da bi ga se itko sjećao;-))nakon kratke i teške bolesti zaklopila je svoj zaslon i odustala od daljnje borbe. Zamijenio ju je relativno dobar, vrlo jeftin i nadasve simpatičan SIEMENS CF 62. Sad imam sve one pizdarije u boji s kojima ne znam šta bi pa konstantno mijenjam screensavere i muziku dojavljivanja sms-a.
Za sutra sam pripremila nove gaćice koje mi je za Božić poklonila moja Z. To će odsada biti moje sretne gaće. Naime tako sam odlučila jer su se stare 'srećice' raspale pod naletom godina i pranja. Ne znam koliko vas ima neki svoj 'sretan odjevni predmet'. Ja sam kao mala imala zelenu ogromnu vestu. Svaki puta kada bih je nosila u školu dobijala bih petice. No jednom se svemir pomakao i profesor Zovkić udijelio mi je četiri jedinice za samo pet minuta neznanja 3. deklinacije na –i. I samo tako, zelena vesta potonula je na dno ormara a zamijenile su je crne marte. No, i one su svoj danak dale one večeri kad je Marko odlučio ostati s Majom a mene ostavio puknutog srca usred neke šume u Prečkom.
Nakon marti bile su još jedne kao loša zamjena, zatim kožna jakna koju sam u trenutku velike sreće uzrokovane nekim umjetnim sredstvima poklonila Belom (koji ju je nosio sve dok nije počeo svirati s Jurom Stublićem:-/), zatim starke boje ljubičice kakve nitko iz društva nije imao a koje mi je A. psihodelično oslikala savršenim srebrnim flomićem, zatim jedna Adidas majica kupljena u Munchenu u navali strasti (a koju btw. danas nosi moj mali bratić), jedne kričavo roze gaće s pripadajućim grudnjakom i onda dugo vremena ništa, zero, nada....-until now kada sam odlučila da novi happy item ima ljubičastu podlogu i tonu cvjetića po sebi.
I baš sam sretna.
komentiraj (7) * ispiši * #
Dizzy miss Lizzy
srijeda, 05.01.2005.Bronte se porađa. Ako niste znali Bronte je Usagina najslađa na svijetu - kujica. A jedno od njene djece - bit će moje. O da...malena Coco...već maštam....
Uglavnom, Usagi me nazvala već oko špodne da je počelo al još ni plodna voda nije iscurila. Ništa, sutra ujutro odoh tamo. Idem vidjet u kojem su stanju da si barem Usagi može malo odspavat.
Malo sam dizzy. Bila s njim vani - malo smo se zapili...već dugo nismo...uvijek zapadnemo u neke glupe rasprave...zato ga volim...
Nedostaju mi neki ljudi.....ful mi nedostaju moji prijatelji...
komentiraj (5) * ispiši * #