Sve i svašta

Carmina Burana u mojim ušima, hladnoća u mojim nogama...sjećanje na snježnu Mesničku ulicu, mene i A. kako idemo prema gore...i sva nekako slatko i lijepo. Volim to - te osjećaje, sjećanja, nostalgiju...mirise povezane s vremenom.
Pa šta ako sam se napila i pala ko svraka nasred Ilice- oh well, moje koljeno možda i bude u masnicama ali kakve to ima veze.
«Uživaj u trenutku»....o da...
Patsy i Eddie, ...Debela i ja...Greenday i skakanje po sobi. Skakanje pred ogledalom u wc-u od 'Čvenka' jer mi je tek puhnulo u glavu...aaaaaaaaaa..
Vrištanje u sobi okruženoj tišinom...pa šta
I šta me briga za mamurluk ujutro, šta me briga št ću se takva morati pojaviti pred njim – mojim trenerom i europskim prvakom...pa šta.....
Vrištala bih ti na uho samo da me čuješ....umirala bih od sreće stoljećima...samo kad bih znala da to ima smisla.
Led Zeppelin i 'Thank You'. O da: «Little drops of rain whisper of the pain, tears of loves lost in the days gone by.
My love is strong, with you there is no wrong,
together we shall go until we die. My, my, my.
An inspiration is what you are to me, inspiration, look... see.”
Zahvaljujem ti za gomilu stvari. Za ono što postojim, za to što volim, što osjećam, što shvaćam, za sreću, za zdravlje i zdravoseljačke fore...
Ma sve to...i torbica Vivienne Westwood i vesta Sonie Rykiel (iako je bas predivna) nije vrijedna nje, šetnje s njom, razgovora....volim je...grozno...