Muse priredio spektakl
U prvi mah je izgledalo kao da smo fulali dvoranu i da je koncert prebačen možda negdje drugdje. Ipak, predgrupa Adastra je davala do znanja da je ipak to to.
Sramotno koji doček za bend koji napuni dvaput za redom Wembly gdje stane oko 75 000 ljudi. Kod nas je riskantno dofuravati mlađe bendove(meni su mlađi oni osnovani nakon 90.
) koliko god oni bili popularni vani. Mada neznam kak onda objasniti Franz Ferdinand? Izgleda da najbolje prolaze bendovi stariji od 20 god koji su još uvijek aktualni -tipa Depeche Mode koji su rasprodali Dom sportova 4 dana prije.
Razmišljala sam zašto ih nisu prebacili u malu dvoranu al kad su izašli bilo je jasno zašto. Sa sobom su donijeli svu hrpu tehnikalija tak da se stage pretvorio u kaleidoskop s ogromnim screenom gdje su se stalno izmijenjivale slike. Bilo je tu riječi pjesama, robota, cvijeća, zvjezdanog neba a sve je izgledalo svemirski i veličanstveno. Samo sam razmišljala da ne nastane neki kuršlus od toliko svjetala. Bend je grmio, Matt je pokazao koji je gitaristički virtuoz mada mi je tako krhak izgledao kao da će se polomiti u tom rasturanju gitare. Set lista je bila odlična, slična ovoj prije, nisam baš zapamtila redoslijed u toj euforiji.
Prije početka se dvorana čak malo i popunila. Stali smo negdje desno u sredini, nisam baš bila zadovoljna mjestom jer su se ljudi zgurali pa nisam ništa vidjela. No nakon toga bez problema smo odšetali lijevo i stali negdje u treći red. Stvarno je nevjerojatno bilo ležerno ušetati u treći red bez ikakvog guranja i to u Domu sportova i na takvoj atrakciji. Tek sam tu skužila sa su dofurali i klavir, slijedilo je par laganih stvari, na Soldiers Poem zamolili su ekipu da upale mobitele i fotiće tak da je zasjala otužna dvorana. Bilo je i tu prednosti, moglo se otić po pivu usred koncerta i vratit se za pet minuta bez straha da će je netko u gužvi proliti. Svirali su besprijekorno, najdražu Map of problematique sam i snimila pa ću stavit poslije kad ulovim vremena.
Sve u svemu vrhunski i nabrijano, najviše su nas iznenadili ogromni plavi baloni veći od najveće lopte za pilates koji su ispali odnekud, nemam pojma od kud ,iz plafona?! Pucali su bacajući po nama hrpe papirića. Izašli su na bis nakon par minuta vikanja we want more, i zagrmili još tri stvari. I tu je bio kraj. I nije mi žao ni lipe. Žao mi je samo ako ih nakon ovog fijaska od neposjećenosti nitko od organizatora ne dofura opet. We want more.
Evo fotki:
Always the sun
pogled bliže
Samo za Grofa i jogičare i vegetarijance!
Oooom!
How many times have you woken up and prayed for the rain?
How many times have you seen the papers apportion the blame?
Who gets to say, who gets the work and gets to play?
I was always told at school, everybody should get the same
How many times have you been told, if you don't ask you don't get?
How many liars have taken your money, your mother said you shouldn't
bet?
Who has the fun, is it always the man with the gun?
Someone must have told him, if you work too hard you can sweat
There's always the sun
There's always the sun
Always, always, always the sun
How many times have the weathermen told you stories that made you laugh?
Y'know it's not unlike the politician and the leaders when they do
things by half
Who gets the job, of pushing the knob
That sort of responsibility you draw straws for, if you're mad enough
There's always the sun
There's always the sun
Always, always, always the sun
( the Stranglers)
Butterflies and Hurricanes
uvećana fotka
Amethyst
ovu nikak da dovršim...
A Japanese Whispers
I called you after midnight
Then ran until I burst
I passed the howling woman
And stood outside your door
We walked around a lake
And woke up in the rain
And everyone turned over
Troubled in their dreams again
Visiting time is over
And so we walk away
And both play dead then cry out loud
Why we always cry this way?
I kissed you in the water
And made your dry lips sing
I saw you look
Like a Japanese baby
In an instant I remembered everything...
I called you after midnight
Then ran until my heart burst
I passed the howling woman
And stood outside your door
I kissed you in the water
And made your dry lips sing
I saw you look
Like a Japanese baby
In an instant I remembered everything...
( the Cure)
Silver tears
Uvijek sam, a nikad do kraja
Večer u gradu ti donese neki lijek
U nekom kutu gdje samoća se zbraja ...
Uvijek s malo, premalo para
Kad upale se svjetla, ode dim
A miris noći opet postane stvaran
Ko mnogo puta do sada
On sanja
Kako beskrajno pada ...
Bilo je rano jutro tada kad je ostavio sve
Čulo se samo kako ptice pjevaju
Onda je stajao još dugo s druge strane ulice
Pustio suze da se same slijevaju ...
Ja bi' mogo da mogu
Ja bi' znao da znam ...
Ja bi' mogo da mogu
Ja bi' znao da znam ...
(Haustor)
All tomorow's parties
Ova ogrlica je od staklenih perli i kamenja, dugačka je i stavljena na
rastezljivi flax pa može dvaput oko vrata. Baš mi je fensi a vama:)?
There is a light...
ovakvu sličnu ogrlicu nosila je Ljubica iz Svadbasa na koncertu za Otvoreni.
Fotke su desno;) (bit će desno kad ih stavim)
Meandri
Hot Candy
Samo za Maju je stavljeno nešto novo:) Jel bi pojela ove ?
Ova podloga je inače moja stolica od eko kože. Baš je dobro poslužila!
