Moj izgubljeni svijet

Vruće je, a ja se moram veselo smješkati i odgovarati na kojekakva (glupa) pitanja nadajuć se da će me netko i zaposliti.
Usput obiđem svoj budući dom, uživam u svakom pedlju livadice i stalno razmišljam kako napraviti kućicu, a da ostane još dosta zelene površine. Morat će biti mala i funkcionalna.
Planirala sam se naći sa blogerima, ali nemreš van od vrućine.
Kada se zaposlim. Ili ako zahladi.
Odoh, pod tuš.
A vas pozdravljam i grlim i puse zagrebačke šaljem

Tražili smo je dugo.
Obilazili, razgledavali, tumarali.
Bilo je iscrpljujuće,
Ponekad beznadno.
Nagledali smo se svega.
I malih, i neuglednih,
I neurednih i neprikladnih.
Ljudi dragi, da ste samo vidjeli
Što se sve nudi!
Ali ipak,
Našli smo je,
Ili je ona pronašla nas.
Bila je to ljubav na prvi pogled.
Kocka je bačena,
Lova isplaćena.
Ključ je u džepu.
JEEEEEEEEEEEEE
U malom mjestu zvanom Kupinec,
Proteže se malen grunt,
I kućica drvena,
Iza koje šumske jagode rastu,
Jer prva susjeda nam je
Lijepa, njegovana, dotjerana
Šuma.


Nije baš ova, ali dok ne poslikam svoju, poslužit će.

Presretna sam i jedva čekam kada ću put Zagreba, prošetati novim kvartom, upoznati nove ljude, smjestiti se, barem privremeno.
Kućica je malena, nije opremljena za stanovanje, ali je NAŠA. Sada imamo odakle početi. Stvoriti dom, skrasiti se, krenuti iz početka. I posaditi kupine, naravno. Ah, puna sam ideja, što saditi, kako urediti...
Absolute Beginner… kako je to lijepo! Još uvijek mlad, još uvijek na početku, nepregaženih snova, prkoseći vremenu, biti ponovo u akciji.
Velika pusa svima)))))))))))))))))))))