|
Već se više do dvije godine predivno zabavljam u virtualnoj igraonici zvanoj blog. Ovdje se igra mojim omiljenim igračkama – riječima.
Osim pisanja postova, veliko je zadovoljstvo posjećivati druge, komentirati njihova zapažanja, ubaciti koju šalu, napisati koji stih.
A najbolji dio bloganja je upoznavanje predivnih, inteligentih, elokventnih ljudi.
Različistosti, sličnosti, istomišljenosti, neistomišljenosti, nije važno. S nekim se nađeš u dvije tri riječi, kroz nedužni komentar ili post što te obori s nogu, i eto novog prijateljstva. Neobično je što ti netko može postati drag već nakon jednog klika mišem.
Zbog toga sam tužna kada ljudi koji su mi srcu prirasli odluče otići. Mislim, ne može se tu ništa, odluka je odluka, nitko ih ne tjera na to (osim izuzetaka), ali opet, nekako je pusto bez njih.
Klikam po linkovima sa strane i s tugom uviđam kako se osipa društvo prekaljenih blogera. Neki naprosto zapustiše virtualu, dok se drugi tiho izgubiše uz koju oproštajnu riječ.
Najtužnije je otvoriti blog drage osobe i pročitati da isti više ne egzistira na poznatoj adresi.
Šmrc.
Neki od njih bili su među mojim prvim posjetiteljima, da ne govorim kojom smo se brzinom sprijateljili. U ovoj virtualnoj stvarnosti, jedno smo vrijeme bili nerazdvojni.
Ledena, Pošemereni, Grof… jako dobro smo se zabavljali. Posjećivali se gotovo svakodnevno. Srećom, Borgman je još tu, piše za dvojicu, u stvari toliko piše, da ga više ne stignem pratiti.
Zg baba morala je otići iz vrlo osobnih razloga, ali nas smo dvije još in touch, na sreću.
Gaju nisam posjećivala redovito, no nedostaje mi njegov osebujan smisao za humor. Gajooooo!
Katrida se ne javlja,
Aries tek ponekad ostavi trag.
I Kora je nestala sa poznate adrese.
Tigrić je prestao ispunjavati glazbene želje (mogao bi barem javiti kako je),
moj Viribus, hm, njegovih komentara mi ne nedostaje.
Rozi draguljčić odustao je od svog sofisticiranog kiča. A bilo je zabavno družiti se s njom.
Ljelja je zapela u siječanjskoj studeni, a Playera se ipak javi, doduše rijetko, no lijepo je osjetiti njenu prisutnost.
Dida je napustio blog prilično revoltiran, ostavivši nam ljepotu svojih stihova u nasljeđe,
E.P-a nisam često posjećivala, ali sam cijenila njegovo pisanje. Čovjeka su naprosto prisilili na odlazak, no nisu mogli zaustaviti nepresušni izvor riječi, tako da ću ga vjerojatno posjećivati na drugoj domeni.
Na žalost, ovo nije kraj liste, neke blogere izbrisala sam ranije, neki su izbrisali sami sebe.
Svima njima želim reći:
Nedostajete mi.
Vaše odlaske doživjela sam kao osobni gubitak.
Nadam se da ćemo se sresti na ovaj ili onaj način, u ovoj ili onoj stvarnosti, u svakom slučaju, barem u mislima.
A da post ne zvuči kao neka oproštajka,
pozdravljam sve novopridošle blogere,
pjesnike i prozaičare,
koji su nekim čudom zalutali k meni,
ili ja k njima,
te pozdravljam svoje drage prijatelje po tipkovnici, sve uporne i tvrdoglave blogere koji nisu odustali, na čijim se klupicama odmaram, čije kavice ispijam i čijim se riječima opijam.
Čovjek je društveno biće,
a blog je sjajno mjesto za tople i iskrene susrete.
Pusa svima  
|
