|
Dragi moji blogeri, I'm back! Bio je ovo stvarno dug vikend, da ne kažem, jedan mali godišnji (od bloga), a kada se vratih kući, dočekaše me s informacijom da je comp riknuo, na popravku je... danima. No, zahvaljujući vrijednim rukama našega informatičara, zvijer ponovo radi. I prede poput mačke.
Roman sam zgotovila, zahvaljujem na svim komentarima, a najviše hvala svima onima koji su imali strpljenja i pročitali ga od početka do kraja.
I prije nego smislim što ću dalje, napravit ću malu retrospektivu svog blogosvijeta. Vjerojatno znadete da sam otvorila blog kako bi objavila roman. Ali glavni "krivac" za otvaranje ove stranice, bio je u stvari Pater Luka, prvi svećenik bloger (barem kod nas). Čitala sam njegove postove i silno se željela uključiti među ostale komentatore, a neznalica kakva sam (bila:), zaključih kako je nužno imati svoj blog. U to sam vrijeme čekala odgovor jedne izdavačke kuće, a kada mi javiše da oni više ne zaprimaju romane, da su ispunili kvotu za ovu godinu, odlučih ga ponuditi vama. Moji prvi gosti bili su Hrvoje i Hardy, dva uspješna studoša, i moja Anica Kninska. Upoznala sam i Ljubicu iz Vukovara, usput, Ljubice, gdje si????? A zatim se nađoh u društvu Ledene, Borgmana, iz Začarane doline izronio je Grof, a šetajući njegovim livadama, nađoh se s Aquarijom. Zatim se pojavio Pošemereni osvojivši nas svojom otvorenošću, neposrednošću. Odjednom je roman došao u drugi plan, a druženje i čavrljanje sa novim prijateljima postadoše sastavni dio moje svakodnevice. Sve je začinio Franc svojim vedrim postovima, Zg baba (ma nije ona baba) originalnim pogledima na svijet oko sebe, u Katridi pronađoh svoju kućanicu supatnicu. Otkriće je bio Gajo, koji nas svakodnevno informira o svim važnim događanjima u Lijepoj našoj, zatim se sprijateljih sa Almom, Ariesicom, Majstorica me privukla intrigantnim temama, a Kora se jednostavno ušetala i ostala u ovom sjajnom društvu. Kod Lokalpatriota se hranim odlično sročenom poezijom, a Cordelia me osvojila duhovitim osvrtima na život. Konkurencija joj je Vera, koja sve liječi smijehom, a moram spomenuti i svog dragog muža, koji se krije u Viribusu, Vatrogascem se nazvavši. Moram naglasiti da susrećem i druge blogere i pitanje je vremena kada ću novo lice dodati na čarobnu listu prijatelja.
Ljudi dragi, zbog vas sam ovdje, s vama se osjećam dobro, nasmijem se i rastužim, mislim na vas, a kada se zvijezde poklope u svojim nedokučivim šetnjama, dogodi se susret, baš kao ovoga vikenda, ali o tome u sljedećem postu.
Još vam želim ugodnu ovu noć, neka vas grije ljubav, i topli pokrivači (za svaki slučaj). Pusa!
|
