Moj izgubljeni svijet

Pomalo bez najave, došao je dan pakiranja. Moj zakoniti obavio nekoliko poziva i reče "Ženo, pakiraj kofere, sutra idemo na more!" I to je to. Klinci vrište od veselja, nije ni meni mrsko, ali žao mi je napuštati vas. Osobito one koji nemaju u planu neko ljetovanje. Mislila sam vas zabavljati barem do kolovoza, no što je, tu je. Dakle, priča ide dalje, možda i u boljem izdanju (nakon kupanja, sunčanja, izležavanja...). Pozdravljam vas sve, zahvaljujem što ste odvojili vremena za moje umotvorine (rukotvorine - rekao bi Borgman) i pozivam na nastavak ovog krasnog druženja tamo negdje potkraj ljeta (nisam limitirana poslom, tako da datum povratka znade sam Bog). Onima pred diplomom želim dobru žetvu, šljakerima preporučam opuštanje uz glazbu, pivce za živce i ostale životne radosti, besposlicama (moja kategorija) da im u krilo padne posao iz snova (i ista takva plača), umjetnicima želim dobru, dobru inspiraciju, a svima ostalima puno sunca, modro nebo, pokoju nježnu kišnu kap i puno veselja. Ne moram ni reći da ću misliti na vas, i ako se slučajno negdje dokopam kakvog PC-a, javim se.
Oni koji planiraju put srednjeg Jadrana, neka se toplije obuku, jer ovdje dere bura, jutra i večeri su hladne, a ni more nije ugodno toplo.
Sve vas pozdravljam i volim i nadam se da ćemo se jednom sresti negdje, na kavi, izmijeniti dojmove, dobro se zabaviti. Ali to je već za neki drugi post.
Dakle, društvo drago, još jednom veeeeliki pozdrav!!!!!!!!! :-))))