|
|
| veljača, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pa ovako...ja sam Ivana...
Živim u Zagrebu...i uživam ovdje...baš je ludo 
Rođena sam 15.07.1990...što znači da imam 16 god....
Živim sa svojim najdražim tatom..ali njega dosta često nema doma jer stalno putuje..
Obožavam izlaske....i obožavam plesati
Od muzike slušam skoro sve osim narodnjaka...ali nemam ništa protiv toga
I naravno obožavam svoje najdraže prijatelje bez kojih moj život nebi bio isti
A oni su...nema nekog posebnog redosljeda:Ana,Mia,Leea,Tara,
Ilona,Hana,Marija,Jelena,Goga,
Sanja,Alex,Ivan,Mateo,Igor,Josip,
Ante,Marko,Filip,Saša....
Ima ih još jako puno...tako da ih nemogu sve napisati ..
A za dečke bolje da ne pišem...to ćete čitati u postovima..
Ako će mi se uopće dati o njima.. 
Evo mene opet....Pa kod mene ima dosta toga novoga..imam dečka
..
Ali ovaj post će biti posvećen mojim prijateljima...koje volim najviše na svijetu i bez kojih moj život ne bi bio potpun...i mislim da zaslužuju da napišem nešto o njima....
Pa evo sada baš razmišljam kako bi mi bilo bez njih!Sjetim se svih sretnih i tužnih događaja koje su prošli samnom....npr. kad me mama ostavila...uvijek ću pamtiti da su bili uz mene i onda kada sam bila nepodnošljiva..i kada mi nije bilo do ničega
Kada sam plakala,plakali su samnom....kada sam se smijala...smijali su se samnom....
I zato im jedno veliko hvala....
Nekada sam ih znala zanemariti zbog dečka...a kada sam na kraju plakala zbog njega bili su uz mene...
Oni su moji anđeli koji me čuvaju i koji će za mene uvijek biti posebni...
I svjesna sam de nećemo uvijek svi ostati ovako dobri...da ćemo jednoga dana svaki otići svojim putem...i imati svoj život....ali ja nemogu zamisliti rastanak od njih.....i zato sam sigurna da ćemo biti prijatelji zauvijek..
Ipak su oni ti koji su samnom odrasli...zajedno smo proživljeli trenutke koji će uvijek biti u našim srcima i koji se ne zaboravljaju....S njima sam podjelila oduševljenje kada sam se prvi puta zaljubila...kada sam bila razočarana.....I svi oni trenuci tuge...žalosti....bili su blaži jer su bili kraj mene.....
I šta je najvažnije nikada se nisam razočarala u one za koje sam znala da me nikad neće napustiti..
Bilo je naravno svađa....ali to je sve iz ljubavi...I što više toga prolazimo skupa sigurnija sam da su oni zaista ti koji su pravi prijatelji...
Sada gledam 4. razrede u gimnaziji....i imam neke poznanike od tamo....i kažu da im je sada jako teško jer polako shvaćaju da većina njih više neće toliko vremena provoditi s prijateljima.....da neće imati vremena nabijati telefonske račune od kojih nam roditelji lude 
......
Evo...nadam se da vam se sviđa ovaj post...htjela bi znati šta vi mislite o prijateljstvu?I mislite li da prijatelji zaista mogu biti zauvijek??
Evo sada jedna pjesma za njih:
As we go on...we remember
All the times we had together
And as our lives change
Come whatever...
We will still beFRIENDS FOREVER
