Fantasista
28.07.2006., petak
Mnogo lepo dece mi!
|
Kaže bato da je u Hrvatska mnogo lepo, da imaš biznis sa flaše. Ću da skupim žene, decu, prijetelje i njihova deca i žena. pa će dođemo, prodamo flaše i ostanemo na letovanje bato.Kaže Momo njegov ćale bio u Bakar, kaže, jebote leš, ceo grad bakar. Obogatio se čovek i bio najlaf među cigani. Tako kaže. Ako bude lepo, ostanemo bre u Hrvatsku, ću da nazovem onu zvezdu, naš čovek, pobedio bato na hrvatsku televiziju i sad ima milion dinara, kupio buvljak i sad je čovek pravi. Slabo ide biznis kod nas bre u Srbiju. Neće niko bakar da kupi, teraju nas sa buvlje pijace, .kišobrane niko više ne popravlja. Loše bato posve. A batki Miki se raspo ringišpil, ne može više niko bre da ga popravi, moraće da proda u gvožđe i da radi nešto drugo. Bio Mika u bajbok pre dve godine.Žena mu ostala sa stari Asim otac ma da živi. Posle godinu dana žena mu se javlja,kaže da porodila se, a Mika je pita: • I, šta sam bre dobio?! • Brata, brata si dobio. Nabavio sam kola, ali mali se sjebo u jarak, u usta ga jebem.A ,mnogo lepo su mogla da idu  Evo nas 4 lafa, pa će da krenemo u Hrvatsku sutra sa familije.  Prepoznaćete nas lako. A bila i moja Mileva na televizor. Možda ste je videli. |
14.07.2006., petak
Idoli
|
Svi smo mi imali idole dok smo bili djeca. Kad odrastemo, uglavnom više nemamo idola u tom dječjem smislu. Možemo se nekome diviti ili biti zavidni, ali kako ljudi odrastaju, jednostavno postaju svjesni da su idoli ipak samo ljudi. Svatko se od nas kad tad naglo otrijeznio. Tko su bili vaši idoli? Na koji način je došlo do otriježnjenja kod vas? Da li mislite da neki ljudi jednostavno imaju sve? Sanjate li život kakve imaju neke glumačke, sportske i ostale zvijezde? Brad Pitt je peder. Čovjek kojeg su mnogi časopisi proglasili najljepšim i najseksi muškarcem na svijetu. Žena mu je Angelina Jolie. Opet po mnogima najseksi žena na svijetu. Pun je para. Redovito snima gledane filmove. Gdje god se pojavi, ljudi trče za njim. Tko od vas muških čitatelja ne bi htio biti kao on? Bar da ga Angelini uvalite, a? Ali Brad je peder, on bi ga radije uvalio nekom muškom ljepotanu. Jennifer Aniston je rekla da se morala oblačiti u mušku odjeću kako bi zadovoljila Brada. I da nije ostalo samo na tome. Ja nemam ništa protiv pedera. Samo mi je smiješno. Ima sve, a nema ništa. Jer voli muškarce. A ako voli muškarce javno, onda nije više toliko drag ljudima i ljudi neće trčat na cesti za pederom. Ja stvarno nemam ništa protiv pedera. Svatko ima svoj križ. Postoji jedna židovska izreka. Dabogda imao pa nemao Prokletstvo je to. Odjednom više ne poželite biti u njegovoj koži. A ni vi ženske čitateljice u koži Angeline. Koliko god mora da je dobro da vas ševi najzgodniji muškarac na svijetu, nije baš primamljivo da pritom sanja kako razvaljuje guzicu nekom muškarcu? Ili bi se ipak žrtvovale?  |
09.07.2006., nedjelja
Žene i muškarci
|
Venera i Mars. Dva različita pola. Koliko god su muškarci i žene različiti toliko su i slični. Ili nisu? Kako ljudi evoluitivno napreduju toliko se spolovi izjednačavaju. Svakim danom smo svjedoci sve većih i većih promjena u smjeru izjednačavanja. Da se razumijemo, žene danas nisu ni približno jednake muškarcima. Ako pogledamo početke ljudske civilizacije vidjet ćemo da su današnje promjene na tom planu rapidne. Prvi muškarci, lišeni svakog morala i zavodničkih sposobnosti nisu puno polagali u fizički izgled, kulturu, humor i ostale stvari koje žene ocjenjuju kod muškarca, kako bi oborili ženu sa nogu. Oni su naime koristili toljagu. Mislim da su muškarci danas puno seksualno frustriraniji. Moramo mnogo ulagati u sebe, da bi mogli ulagati u žene   Prije smo mi (mislim na muškarce:) ) trebali samo dobro oko i junačke mišice. Vidi one, dobra je, kažemo sebi, odvučemo je sastrane i obavimo ono što danas mnogi od nas danas skupo plaćaju. Nakon seksa, nije bilo potrebe, reći ženki, volim te, jesi li svršila, ili joj platiti. Čak nije bilo bitno koristiti zaštitu i sl. E sad pitam ja vas dragi muškarci, gdje smo mi pogriješili? Od silnih lovaca, ratnika, koji se ne boje ničega, poklekli smo pod ženama. I nije čudo što nam danas žene ne priznaju epitet jačeg spola. Imali smo sve servirano. Počeci civilizacije su bili raj za muškarce. Što bi današnji muškarci dali da mogu živjeti kao tad. Jebeš kad hoćeš, žene ne prigovaraju, jedeš najbolje meso i rekreiraš se u lovu. Kud ćeš bolje od toga? Dakle, drage žene vaša emancipacija otkida nama od usta! I zato koliko god mi bili lijeni, prljavi, blesavi, neosjećajni i štajaznam, sjetite se da ste sretnice što živite danas a ne u vrijeme opisano gore. Kao što rekoh u današnjem svijetu ide nabolje u pravima žena. Nije idealno, ali se kreće. U mnogim krajevima svijeta se prema ženama muškarci odnose na najgori mogući način. U Hrvatskoj situacija isto nije bajna. Mnoge žene su žrtve nasilja, slabije su plaćene i uglavnom društvo u Hrvatskoj je poprilično zaostalo kad pričamo o ženama. Što je najgore od svega, nove generacije se u nekim mjestima u Hrvatskoj odgajaju u šovinističkom stilu. No, većina nas je svjesna činjenice da su žene u lošijem položaju, a oni koji nisu neka se zabrinu.  Koliko god muškarci na papiru sebe proglašavali jako zrelim po tom pitanju pitam ja vas dragi sumuškarci: Koliko smo mi muškarci tašti kada se na nekom polju natječemo sa ženama? Koliko vas može podnijeti ženu na mjestu šefa?  Ili podnijeti da vas pobijedi u natječaju za neki posao. Muškarci, bojimo li se jakih žena?  Ne mislim pritom na sumohrvačice i sl.:)  Generacijama je postojala neka podjela na ženske i muške poslove i sfere zanimanja. Polako se i te razlike gube. Znalo se, muškarci su na nekim poljima gazde, a žene na drugim. Danas imamo muške frizere i modne gurue koji zasjene ženske kreatore, imamo žene na čelu vlada i sl. Ali koliko to nama običnim ljudima znači? Kakva je dragi moji čitatelji podjela u vašim vezama? Smatram sebe muškarcem koji spada u najširi podskup muškaraca. Volim nogomet, klađenje i sve što prosječni muškarci u Hrvatskoj vole. Mislim da dosta znam o tim stvarima. Koliko vam je puta vaša draga prebacila kanal kad je neka utakmica? Blijedo vas gledala kad joj pričate da ste igrali nogomet danas i uvalili par tunela? Ili vam rekla, da će te potrošit sve novce na glupo klađenje. Koliko god vam bilo teško što vas ne razumiju, bar vaš ego nije povrijeđen. Zamislite da vam cura počne nabrajat igrače i gdje igraju kao od šale. Pa se za vrijeme utakmice počne derat na suca. Pa jebe mater Oliću. Počne urlat na igrače i vikat da su panjevi i da pojma nemaju. Pa kad Zidane predribla par igrača ona skoči sa stolice u nevjerici i zaplješće. Zove vas na mobitel, da joj uplatite nešto u kladionici. Uzme djeci loptu na ulici i uvali vam tunel. Mislite da ne postoje takve cure? Postoje, ja znam. Moja Bubery (Bubery je nastalo od Ribery, francuza koji rastura na ovom SP). Porazila bi pola muškaraca u kvizu o nogometu, rastura na kladionici. Trčala je u kladionicu, jer je kasnila. Bila je utakmica Brazil-Francuska. stigla je par minuta prije. Stavila je sve pare na francuze. Neki su joj se momci smijali kad su vidili što je uplatila. Žena u kladionici i još uplaćuje nebuloze? Iskreno, koliko je ljudi od vas vjerovalo u prolaz Francuza? Čisti dokaz evolucije žena.  I onda mi kažete da u repki vlada nepotizam i pitate se zašto nosi broj 10 i ima kapetansku traku? |
06.07.2006., četvrtak
Smisao života
Ne znam kako dalje...Gotovo je, život mi nema smisla više...Svaki put mi srce pukne i ja to sebi iznova i iznova dopustim.Ništa, moram ostat jak, govorim sebi gledajući kako se približilo kraju. Kraj sam već vidio prije 20 dana, ali ništa nisam mogao poduzeti. Svaki pokušaj pomirenja je propao. Ne mogu se pomiriti, ne želim. Prvo je ona otišla kući. Nisam vjerovao da će tako brzo otići.  A ja sam vjerovao u nju, u nas, do samog kraja. Do posljednje minute, sam vjerovao u čudo i kad smo ostali bez Šimića i Šimunića i dok god su tekle sekunde posljednje. Ali nažalost ona je otišla kući. Naša reprezentacija. I približava se kraju. Svjetsko. Jebo, šta ću sad? Zadnjih par dana totalni denial, u mojoj glavi. Gledam utakmice i kad završe neriješeno u regularnom dijelu, sretan sam jer ću vidit produžetke. Šta kad završi? Ostat će velika praznina. 4 godine pa opet. A sve ožiljci. Navijački. Zapravo je cijelo to prvenstvo nešto jako loše po navijače. Bilo kako bilo uvijek 31 zemlja plače a jedni slave. Hrvatska je '98 bila treća i svi smo ponosni, ali sjetite se Thurama i ona dva gola. Koliko god bilo lijepo to treće mjesto, toliko to ispadanje boli. Da me bar nogomet ne zanima. Znam, po mojoj teoriji bi bio peder. Al šta ima veze, bolio bi me kurac za nogomet (ili guzica), namazao bi se uljem i šetao Hvarom.  Jednom je pokojni El Presidente Tuđman izjavio da je nogomet moderna zamjena za rat i osvajanje. I imao je pravo. Nogomet nije samo igra, to je puno više od igre. Jer gdje se to premijeri i predsjednici zemalja nalaze van službenih sastanaka, osim na tribinama stadiona, gledajući važne utakmice? I postoji li veća satisfakcija od razvaljivanja mrske zemlje na nogometnom planu? Mentalitet jedne reprezentacije je ogledalo jedne zemlje.  Pogledajte samo Engleze. Narod koji od kako postoje, uvijek u nekoj zavadi sa svima. Nitko im ne paše. Bolesno su ponosni na sebe. Totalna preslika cijelog tog mentaliteta na englesku reprezentaciju. Busaju se u prsa, njihovi tabloidi se raspišu, Beckham je kao Churchill, Rooney je heroj jer je zgazio Carvalha po jajima. Kod Engleza je sve teatralno. Ipak su kraljevina. God save the Queen su pjevali. Možda bi bilo bolje da su pjevali Robinson, save the penalty! Došli su teatralno, ispali su teatralno. Pa su bili patetični. Kao u ratu, kad neko izgubi bitku. Beckham, kapetan rekao da je kraj. Predao vrpcu nekom drugom. Englezima su suze išle na oči, kao i na dan kad je pao Berlin. Dalje, Talijani, pederi i šupci, uvijek se provuku. Zar nije tako uvijek bilo sa Italijom u njihovoj ratnoj povijesti? Bili fašisti, nikakvi borci, okrenili se, pokunjili i prošli. Neokrznuti, mislim kao država. Švabe?  Borilački mentalitet? Jurišali su kao Panzer divizija. I koliko god naoružanja imali, volje, morala i organiziranosti, oni izgube. Totalno narod koji mora dotaknit dno, da bi dotakao vrhunac. Sad su na dnu. Iako poraženi, ostali su jako ponosni. Francuzi? Pratite njihovu povijest i vidjet ćete uspone i padove kako se izmjenjuju. Revolucija, pa sranje, pa Napoleon, pa njegov pad, pa ih je pregazilo u drugom svjetskom, pa se sad opet digli. Francuska reprezentacija? Ispali od bugara '94, nisu se kvalificirali na prvenstvo. '98 prvaci '00 prvaci europe, '04 nisu dali niti jedan gol na prvenstvu?!, '06 povratak otpisanih. Idemo na Balkan Srbija? Raspala se država, raspala se i reprezentacija. Groteska jedna velika, od njihovih vođa. Isto takva groteska i sa vođama na terenu. Hrvatska. Priča za sebe. 4,5 milijuna ljudi, isto toliko izbornika. Nacionalno jedinstvo u porazu od Brazila, pljuvanje jednih po drugima u neriješenom protiv Australije. Dalje neću više... Uglavnom kada neka zemlja želi nekom jebat mater, neće je napast, nego će je pobijedit na zelenom travnjaku. I onda će državljani jedne zemlje na televiziji gledat državljane druge zemlje kako plaču. Ucviljene majke, žene a bogami i sinove. Neka pate majku im njihovu. Oni nas godinama ugnjetavaju! Sjetite se samo kad je Pršo uvalio onaj gol Slovencima za prolaz na europsko. Pa da je Hrvatska birala nije mogla bolje se osvetit za Piranski zaljev. Pa onda recite da je nogomet bezveze. I da je najvažnija sporedna stvar na svijetu. Nije. Najvažnija je.  |
