Kapljice kiše pjevaju svoju pjesmu.
Cirkus iz grada odlazi, nema zarade.
Blatnjavo je baš za moje gumene čizmice.
Koje nemam.
I da me opere puštam kišu
Dok me tvoje ruke nježno dodiruju,
I sve dublje grad pada u tamu.
Sve mi godi dok sam s tobom, sve me pali.
Mokra mi je kosa, mokre su ti usne.
Škripe moje gumene čizmice.
Meki valovi vjetra mrse nam kosu.
Svileni obrazi rumene se.
Povezuju nas tanki konci
još od prvog trenutka.