Eh, završili mi praznici. Kako su bili jebeni. Vani ekipa, ludilo, svake večer pijan, pokušavaš se otrijeznit do doma, opravdat odakle ti masnica na ruci ili zašto kasniš deset minuta i zašto se iščuđavaš na 3d film [Da znam totalno sam zaostala, ali što ćeš, te dimenzije, kad mi nešto prilazi, koda će me ćopit za glavu ili udarit me.] Nagovaraš staru da oputi uzde, da do ponoći te pusti, ali ništa od toga prijatelju, znaš, oduvijek teška bila je. Odeš na rolanje misliš si ajde idem kilu dvije skinut i onda sjetiš se, da ako skineš ijedan gram, bit ćeš neuhranjena.
Čemu onda svi napori, zavali se pred telku i uživaj-jaj-jaj-jaj param pam pam pam pam pararam...
Pojela sam onako deset ultra velikih jumbo čipseva, oh, kako su bili slasni. Čovjek nebi rekao da da postojat može tako nešto premasno, preslasno, preukusno.
Nosila po prvi put korzet. Prave metalne kosti. Imala sam i suknju od tila, marte i kožnjak svoj. Korzet je bio underblast i bio mi je savršen, zategnut do kraja, s predivnim kopčama, aah. Samo sam ga nakon tri sata morala skinuti jer mi je zaustavljao dah.
Moram se pomiriti s time da nikad si neću imati novaca kupiti pravi korzet (htjela bi overblast, koji bi došao cirka 700-800 kuna)
Nije li to tužno...
Eto tako meni prošli praznici a ti meni u komentaria,ako nemaš na blogu, napiši kako tvoji prošli.
Prelijepa i Kaotična, molim te vrati blog.
Do čitanja, vaša Templey.