Vratila se fampire svojim blogeraškim korijenima potaknuta proljećem. Začudo pišem ko luda. I fotografiram.
Fampire se mučila sa školom 1 polugodište bila je jako očajna i uzrujana što ste mogli vidjeti na njenim postovima ali danas kad je prošla pored propupalog grma s nekim crvenim bobicama sjetila se šipka a šipak obožava. Onda je još malo razmišljala i misli su joj odlutale i onda se sjetila ljeta kad ga je jela. Ili je to bilo proljeće?
I ne zna ni sama kako, ali došla je na ideju da napiše neki post. Kratki. Trebao je biti kratak ali već sada mi se čini da je dug. Iskreno da vam kažem, mrzim duge postove. Zašto? Jebeno mi ih se ne da čitati, znaš onda moram izdvojit 15 minuta na čitanje pa najčešće samo preletim tako da ako to sada napraviš- jebe mi se :D
Jesam li napisala ijedan post odkako sam krenula u srednju? Hmm ne. Nema veze. Evo sad ću te uvest u to što se radilo u mom životu 1 polugodište. Učila sam. Jebeno puno sam učila. Ili možda nisam ali me je neki vrag iscrpljivao. Imala sam ja svoje zlatne trenutke u kojima sam čak imala snage dić se sa stolca. U tim trenutcima bi me oblila sreća. Onda je u drugom polugodištu mama vidjela cigarete u torbici. U tih dva mjeseca sve se preokrenulo. U biti nakon što si zarobljen u kući dva mjeseca onda počneš razmišljati. Provjeri sama.
I to je dakle sve trajalo do ovog mi dragog 3 mjeseca. Mama se pomirila s mojim prorocima. Tata još uvijek ne, ali što sad. Mogu van, manje učim, bolje rezultate postižem.
Nadam se da ti se sviđa moj novi dizajn. Sad napokon vidiš da su boje oduvijek bile moja primarna ljubav.
Do čitanja :D
Fampire se mučila sa školom 1 polugodište bila je jako očajna i uzrujana što ste mogli vidjeti na njenim postovima ali danas kad je prošla pored propupalog grma s nekim crvenim bobicama sjetila se šipka a šipak obožava. Onda je još malo razmišljala i misli su joj odlutale i onda se sjetila ljeta kad ga je jela. Ili je to bilo proljeće?
I ne zna ni sama kako, ali došla je na ideju da napiše neki post. Kratki. Trebao je biti kratak ali već sada mi se čini da je dug. Iskreno da vam kažem, mrzim duge postove. Zašto? Jebeno mi ih se ne da čitati, znaš onda moram izdvojit 15 minuta na čitanje pa najčešće samo preletim tako da ako to sada napraviš- jebe mi se :D
Jesam li napisala ijedan post odkako sam krenula u srednju? Hmm ne. Nema veze. Evo sad ću te uvest u to što se radilo u mom životu 1 polugodište. Učila sam. Jebeno puno sam učila. Ili možda nisam ali me je neki vrag iscrpljivao. Imala sam ja svoje zlatne trenutke u kojima sam čak imala snage dić se sa stolca. U tim trenutcima bi me oblila sreća. Onda je u drugom polugodištu mama vidjela cigarete u torbici. U tih dva mjeseca sve se preokrenulo. U biti nakon što si zarobljen u kući dva mjeseca onda počneš razmišljati. Provjeri sama.
I to je dakle sve trajalo do ovog mi dragog 3 mjeseca. Mama se pomirila s mojim prorocima. Tata još uvijek ne, ali što sad. Mogu van, manje učim, bolje rezultate postižem.
Nadam se da ti se sviđa moj novi dizajn. Sad napokon vidiš da su boje oduvijek bile moja primarna ljubav.
Do čitanja :D
