Toliko suza.
Toliko nervoze.
Sve je pošlo krivo zbog toga što na upisima nisam imala jmbg niti domovnicu niti rodni list a bez mojih osobnih podaka oni ne mogu zabilježiti da sam se ja prijavila.
Cijeli dan mi se povraća i pretjerano se znojim.
Izvan sebe sam.
Ali sva sreća 2-satni biljar sa svojim frendicama i sestrom pomogao mi je da zaboravim...
Makar nakratko.
Još da ne govorim koliko je na moje samopouzdanje utjecalo to što su ispred mene bile tri cure sa preko maksimuma.
Kada bi barem upala.
Usput dok sam u tramvaju i slušam stari bend....kako sam uopće mogla bez njih.
I što bi ja bez ušiju?
Bolno je gledat njega na fejsu?
Zašto ga uopće imam?