čeka se neka zgodna prilika
nebo iznad trnskog
nebo
iznad uspavanog trnskog
samo nebo
iznad uspavanog trnskog
kaži barem pravu riječ
i uzduž ulice proteći će moj dah
Eto,prošlo je još i to. osam godina sa svojim znancima. jučer dok smo bili na rođendanu jednog dečka kao cijeli razred išli s prvo u kino a zatim u pizzeriju. pitala sam jednog prijatelja svira li išta. a onda mi je bilo krivo. nakon osam godina ne znam svira li nešto.
Raspitujem se u vezi rokaj festa. Voljela bi ići na to.
No da se vratim ja na moj razred. Zadnji dan škole išli smo na jarun. Bilo mi je drago što nismo pili niti pušili a opet se zabavili. Rasplakala sma se u školi ka su nam priredili program za oproštaj. Mislim da su i dečki jedva suuzdržavali suze.
Za svoj razred napisala sam mali sastavak. Ali njega neću objavljivati jer sam to napisala za svoju dušu. Da se sjetim kada pročitam tih pola stranice što smo sve imali zajedno. I makar se ne poznajemo koliko smo bili povezani.
ukrade nebu
sve što si voljela na njemu
bit će ti žao, bit će ti žao
što nisam tu
ruke pamte
samo ljubav najbolju
Jednom kad usne
ne bude htjele
u strancu utjehu tražiti
suze će srcu šapnuti
da je pogriješilo
jer nije ostalo tamo
gdje je jedino voljelo
Kada tuga jednom
na vrata dođe
a samoća zaboli
hoćeš li moći ime moje
sa usana svojih skloniti
Bili smo jednom najbolji
o nama su priče pričali
i sad kad se sjetiš
htjela bi vrijeme vratiti
poslije mene su ti lađe slomile
bure i vjetrovi
Čeka se zgodna prilika i skuplja hrabrosti za razne poteze.