Grickajući komadiće izmrvljenog čipsa na kauču,razmišljam o uspješnosti zadnja dva dana.
O tome kako sam cijeli vikend i pnedjeljak provela u jednoj dvorani zkm-a. U subotu bilo je očajno. Krpali smo predstavu koja bi trebala biti sutradan,a mi nismo imali ništa. U jedno trenutku svima nam je bilo dosta. Biti 5 sati u prostoriji gdje su sva svjetla,reflektori upereni u tebe. Ako mi smo amateri, kako je onima koji žive od toga?
Nakon dva tjedna probavanja predstave,mi nismo imali ništa.
Nedjelja je bila cijela posvećena predstavi. Naravno,moja scena bila je prva kao i uvijek. Ona je bila odlična. Kao i cijela produkcija. Nedjelja je bila dan reda,rada i discipline koliko je god to može biti moguće u mojoj grupi. Sve je ispalo odlično, ukomponirali smo se u jednu masu u kojoj je svatko dolazio do izražaja. Iznijeli smo svoje probleme, pročitali smo dijelove iz magazina koje nam serviraju smeće od članaka.
Volim tu grupu. Kao braća smo si.
U ponedjeljak trebala sam uskočit kao zamjena u jednoj mlađoj grupi. Oni nisu baš bili organizirani iako su imali dobar scenarij i neke osobe za koje sam misla da to mogu prezentirati na pravi način.
Uskočila sam na brzinu,preko noći sam naučila sav tekst koji sam morala. Ušla sam u tu predstavu brzinski,ne shvaćajući radnju do kraja (ali to sad nije bitno ;) ).
Kada je sve počelo nije izgledalo baš tako strašno,ali očito je bilo da nitko ne prati zbivanja.
Onda sam tamo među njima,barem kako ja mislim, ispala najglasnija. Samouvjerena.
Ok je ispalo. Shvatila sam kako sam jako dobra u improvizaciji. I kako volim reflektore i sve oči na sebi,bez obzira kako to zvučalo,ne zanima me.
Iskustvo vrijedno doživljavanja.
O tome kako sam cijeli vikend i pnedjeljak provela u jednoj dvorani zkm-a. U subotu bilo je očajno. Krpali smo predstavu koja bi trebala biti sutradan,a mi nismo imali ništa. U jedno trenutku svima nam je bilo dosta. Biti 5 sati u prostoriji gdje su sva svjetla,reflektori upereni u tebe. Ako mi smo amateri, kako je onima koji žive od toga?
Nakon dva tjedna probavanja predstave,mi nismo imali ništa.
Nedjelja je bila cijela posvećena predstavi. Naravno,moja scena bila je prva kao i uvijek. Ona je bila odlična. Kao i cijela produkcija. Nedjelja je bila dan reda,rada i discipline koliko je god to može biti moguće u mojoj grupi. Sve je ispalo odlično, ukomponirali smo se u jednu masu u kojoj je svatko dolazio do izražaja. Iznijeli smo svoje probleme, pročitali smo dijelove iz magazina koje nam serviraju smeće od članaka.
Volim tu grupu. Kao braća smo si.
U ponedjeljak trebala sam uskočit kao zamjena u jednoj mlađoj grupi. Oni nisu baš bili organizirani iako su imali dobar scenarij i neke osobe za koje sam misla da to mogu prezentirati na pravi način.
Uskočila sam na brzinu,preko noći sam naučila sav tekst koji sam morala. Ušla sam u tu predstavu brzinski,ne shvaćajući radnju do kraja (ali to sad nije bitno ;) ).
Kada je sve počelo nije izgledalo baš tako strašno,ali očito je bilo da nitko ne prati zbivanja.
Onda sam tamo među njima,barem kako ja mislim, ispala najglasnija. Samouvjerena.
Ok je ispalo. Shvatila sam kako sam jako dobra u improvizaciji. I kako volim reflektore i sve oči na sebi,bez obzira kako to zvučalo,ne zanima me.
Iskustvo vrijedno doživljavanja.
