Osjećam se laka kao ptičije perce. Bez ikakve obveze u svom životu osim zkm.a (zagrebačko kazalište mladih) kojeg više smatram zezancijom.Neopisivo je kada se vraćam doma u deset i po,znajući da ne moram žuriti jer neću noć probdjeti učeći kemiju ili biologiju.
Milica,moja voditeljica zkm-a predaje onom dečku o kojem slušate svaki post. Opisala sam joj cijelu sitaciju i počela se cerekati. Naravno.
Rekla je da bi mogla "proispitati" sitauciju ali ja ne želim.
Vidite li kako je subota ujutro prekrasna?
Eh, drage moje, jedva čekam da odem u teslinu u veliku pokusnu dvoranu,posvetim se jednoj od svojih najvećih ljubavi i počnem glumiti.
Jučer sam se iznenadila kako idobro improviziram. Ako mi bude trebalo u predstavi, poslužit ću se tom vještinom.
Ma zapravo,ta cijela produkcija temeljena je na improvizaciji. Moram reći da mi se jako sviđa,više od prošle. Možda zato što sam iskusnija i sad neću ponavljati iste greške kao i prije (u prošlima sam konstantno radila jedno te istu grešku,osramoćivala se pred publikom).
Eto produkcija je u nedjelju. Tj sutra. /Neorganizirana. Izgubljena u vremenu i prostoru. To je svojim riječima potvrdio i jedan momak<3/
Dakle produkcija je sutra, po Miličinom planu trebali bi ondje uvježbavati pola dana i pola dana nedjelje,ali nemam nikakvih više obveza,pato nije problem.