Predvečer je jednog ljetnog sparnog dana. Vraćam se sa zkma i fascinirana sam bojama neba koje variraju između purpurne i onda se pretapaju u narančasto žutu gdje oblak zaklanja zagasito sunce. Možda sam čudakinja što analiziram boje neba. Trg je odisao nekom sparinom a ja sam trebala neko osvježenje. Kao naručena došla je moja priajtlejice koja je upala u primjenjenu i išla je kroz ulice grada sa nekim dečkom dugokosim i sve ostalo je nebitno. Bilo mi je čudno što prijateljica koja mi je najbolja neke dobre 4 godine ide kroz grad sa tipom čiji žanr prije uopće nije podnosila a kamoli stil. Nekako upoznajem tog tipa sa Slayer majcom, kose duge, crne, kovrčave a puti tako bijele. Bio je dovoljno mršav da se ne bi osjećala pokraj njega anoreksičnom. Inače kada dvije bube stoje jedna pored druge,a obje su debele ne kuži se da su debele a kad jedna debela stoji pokraj druge mršave ova mršava izgleda neuhranjeno a ova debela ko lopta tj bomba tj tako nešto uglavnom deblje nego što inače je... valjda. Uglavnom. Za vrijeme dok ja mislim o buhama, muhama i kilaži on priča o tome što sluša nakon mog pitanja znatiželjnog (joj kako volim ovo maštanje).
Prijateljica se ovdje osjeća nekako suvišno ali drago mi je da je ostala dosljedna svom stilu :D.
Da nije prešla na metal bez obzira kako sam ja to htjela.
A onda pri rastajanju pitao me za broj. Rekla sam da nemam trenutno mob jer nisam mu htjela dati razloga za nadu.
Jer zapravo shvaćam da mi ne treba dečko.
Ne treba mi. i otkantam ga blago. i otiđem na stanicu. arijana pita koji mi je. a ja se samo osmijehnem.
Prijateljica se ovdje osjeća nekako suvišno ali drago mi je da je ostala dosljedna svom stilu :D.
Da nije prešla na metal bez obzira kako sam ja to htjela.
A onda pri rastajanju pitao me za broj. Rekla sam da nemam trenutno mob jer nisam mu htjela dati razloga za nadu.
Jer zapravo shvaćam da mi ne treba dečko.
Ne treba mi. i otkantam ga blago. i otiđem na stanicu. arijana pita koji mi je. a ja se samo osmijehnem.
