I Think this is a Dream. I really do.

Cijelo vrijeme si tu na msn-u.i jučer i danas.
Želim te pozdraviti.
I pozdravljam te dok mi ti vraćaš samo jednim slovom. Pitam te što radiš vraćaš mi sa 3 slova. Nezainteresirano jedva i pišeš.
Suze izranjaju.
Htjela sam te čuti.
I što sad.
I što sad.

Tako hladan. Tako čeličan. I danas si ovdje. I danas te mogu čuti. Ali ne javljam se.
I ne javljaš se.
Cijeli dan si ovdje na msn.u ali presvučen si čelikom.
više se ne znamo.

Ponovno vidim tri slova tvog imena kada se prijavim.
Skroz na vrhu popisa onlajn.
Htjela sam te čuti.
I što sad.
I što sad.

Pročitaj i prošli post ako nisi. Tenxs

x Komentari [9] x

Rukom grabim tintu iz kutijice tuša
Razmazujem po papiru
kapljice crnine šire se bijelom površinom.
Kao tmurni popodnevni
oblaci što nagovještavaju pljusak.
Gdje su one stepenice
prašnjave gdje smo sjedili i smetali
užurbanim prolaznicima.
Još uvijek vidim one tvoje crne oči u mraku.
One tvoje kovrče što ih
vjetar remeti i mrsi umjesto mojih prstiju.
Čuješ li šapat riječi
što ih govorim da te dozovem u tami.
U noći hladnoj kada
kratke rukave ponijela sam u nadi da ćeš
me grijati svojim rukama
da ćeš me ljubiti svojim usnama.
Sve je ostalo zapečaćeno.
Te noći sve je uronilo u Savu,duboko.
Sve naše sličnosti nikad
nisu bile dovoljne, sve je uronilo duboko.
Još se uvijek sjećam
mutnih lampi kada trčala sam samo da
zagrlim te, da vidim te.
Koliko sam razočarenja primila
kao tupi udarac
što povlači me dolje, što me ubija.
Sjećaš li se pijane
prijateljice i nas dvoje tako blizu, riječima
dodirujemo skriveno
Nagovaranja za pet minuta nasamo.
za pet minuta duže.
A prvi put. Kada mislila sam da si dio
halucinacije.
Kada rekao si mi da si slobodan ali...
ima jedna koja ne razumije.
Te noći sve je uronilo u Savu,duboko.

x Komentari [6] x

Trenutak sunca i kiše.
Beton kišu je upio.
Zagrebačke ulice više nemaju
ni kap kiše.

Riječ iz tvojih usana meni.

Sunce bi bilo zlatno
ne žuto.
Nebo bi bilo purpurno
ne plavo.
Noć bi bila vječnost.

x Komentari [14] x

Imam osjećaj da trčim kroz vjetar.
Kroz visoka zelena polja prepuna poljskog cvijeća.
Sjedim ispod cvijeta jabuke i malene latice padaju mi na ramena.
Sve što radim je uživam u trenutku sunca i mirisa koji me okružuju.
Gruba kora drveta masira me a vlati trave škaklju me po bosim tabanima.
Zar je teško uživati u savršenstvu.
Moji snovi raspadaju se u trenutku paljenja televizije.
To si ti.
Sjediš na kauču proždireš sladoled. Vidim cijelu kutiju ispred tebe.
Gledaš neki zatupljujući reallity show i smiješ se gromoglasno.
Ne shvaćaš da ustajem iz kreveta. Previše si zadubljen u nešto što radiš,tako tupo,tako površno.
Show te više ne zabavlja prebacuješ na drugi program.Onda shvatiš da ćeš vratiti na prošli. Onda shvatiš da nemaš vremena i da ipak ideš pospremati stan.
Uporno te dozivam i govorim da mi doneseš nešto za jesti jer sam gladna.
Molim te.
Ni to ne čuješ.
Tuckam te po ramenu,bockam po trbuhu,tjeram te da se okreneš zamnom.
Shvaćam da me uopće ne doživljavaš. Počnem očajavati.
Potrudim se još jače.
Sad te ljubim,vješam ti se oko vrata,molim te-slušaj me.
Izlaziš iz stana,ne govoriš ni zbogom. Više te nema.
Ostajem sama u velikom stanu.
Izgubljena u vlastitim mislima.
Željela sam potrčati za tobom,ali shvatila sam da si predaleko da bi te prestigla.
Probudi me opet neka buka televizije.
Ovaj put je stvarnost.
Mama je u sobi,gleda Vijesti i jede čips.

Ovo je pjesma koju sam još davno htjela objaviti ali evo sad je iz skica prešla u objavljeno.
Posvećeno je jednom kovrčavom dečku.
Šteta što me ne čita jer da me čita bilo bi mu žao...

Ovo je isto nešto starije.

Plastičnost mojih snova.
Sat oktucava svake sekunde sve snažnije.
Sjećanja nabujala su.
male točkice sreće.
da se bar mogu neprimjetno šuljati.
ispiranje boja tvojom pojavom.
i snažan val suza.
Pomisao.
Jednostavnost tvoga pogleda.

Zašto smo tako daleko,
vjetar nas briše...

Kora će popizdit.
Znam.,...

Kad bi mogla promijeniti,
promijenila bih....

Tišina u mislima.

Zrak je ispunjen nekom neobičnom lakoćom.
Sjećanja kao rijeka teku ovim praznim prostorom.
Muzika ispunjava trenutni mir nekom uznemirenošću.

Kako lako pletem misli u slova.

I slova u misli.
Zašto se sjećam svega sa sjetom? Zašto žalim?

što to pokušavam promijeniti tako očajno.
sebe? ili naš odnos.
ne znam ni sama. Ipak sam usredotočena na trganje zanoktice koje nebi trebalo izazvati puno boli.
Puno krvi.
Što se to vraća kao bumerang? Moja lijenost? Moji osjećaji prema tebi?
Uvijek neodlučna kad treba nešto učiniti.

Čeka se do posljednjeg trenutka.

Danas derem traperice.
:)
Iskalit ću bijes, uzet ću nož i cijele ih rasparati. Ionako su stare.
Jedva čekam.

x Komentari [12] x

Jedva čekam ljeto. Jedva čekma ljenčarenje. Izlaženje po cijele dane. Tumaranje po kvartu za vrijeme najveće vrućine,
hlađenje s ledom na čelo ili sladoledom od vanilije.
Da na knjige padne sloj od 2 cm prašine.
Da tata tjera mene i Jelenu da odemo vani,da ne ljenčarimo već radimo nešto.
Jedva čekam ponovo čitanje Sumrak nastavaka. Ponovno proživljavanje. Žamišlajnje predivnog Jacoba ili Jaspera.... mmm.
Ili slušanje glazbe na liniji i uživanje u sparini.
Rolanje sa Arijanom dva kruga oko Jaruna. Oznojavanje dok povjetarac puše po meni. Bubanje u nekog od prolaznika isto uključuje ovo "jedva čekam!".
Jedva čekam ljenčarenje, izležavanje u krevetu.
Putovanje u Dalmaciju. rođacima.
Tulumarenje sa mojom sestričnom. Do jedan sat.
Slušat alternativu i metal u kafiću u Sinju.
Ronit u moru.
Dotaknuti samo dno prepuno kamenja gdje se možda krije pokoja školjka.
Onda ostat bez daha i shvatit da moraš izronit.
Nagutaš se soli.
Hoću morsku sol u plućima!!!
zar je to previše što tražim.
e pa ja mislim da nije!

I dream of a summer love that lasts forever

x Komentari [9] x

Predvečer je jednog ljetnog sparnog dana. Vraćam se sa zkma i fascinirana sam bojama neba koje variraju između purpurne i onda se pretapaju u narančasto žutu gdje oblak zaklanja zagasito sunce. Možda sam čudakinja što analiziram boje neba. Trg je odisao nekom sparinom a ja sam trebala neko osvježenje. Kao naručena došla je moja priajtlejice koja je upala u primjenjenu i išla je kroz ulice grada sa nekim dečkom dugokosim i sve ostalo je nebitno. Bilo mi je čudno što prijateljica koja mi je najbolja neke dobre 4 godine ide kroz grad sa tipom čiji žanr prije uopće nije podnosila a kamoli stil. Nekako upoznajem tog tipa sa Slayer majcom, kose duge, crne, kovrčave a puti tako bijele. Bio je dovoljno mršav da se ne bi osjećala pokraj njega anoreksičnom. Inače kada dvije bube stoje jedna pored druge,a obje su debele ne kuži se da su debele a kad jedna debela stoji pokraj druge mršave ova mršava izgleda neuhranjeno a ova debela ko lopta tj bomba tj tako nešto uglavnom deblje nego što inače je... valjda. Uglavnom. Za vrijeme dok ja mislim o buhama, muhama i kilaži on priča o tome što sluša nakon mog pitanja znatiželjnog (joj kako volim ovo maštanje).
Prijateljica se ovdje osjeća nekako suvišno ali drago mi je da je ostala dosljedna svom stilu :D.
Da nije prešla na metal bez obzira kako sam ja to htjela.
A onda pri rastajanju pitao me za broj. Rekla sam da nemam trenutno mob jer nisam mu htjela dati razloga za nadu.
Jer zapravo shvaćam da mi ne treba dečko.
Ne treba mi. i otkantam ga blago. i otiđem na stanicu. arijana pita koji mi je. a ja se samo osmijehnem.

x Komentari [13] x

evo još jedna slika.

Evo.
Učila sam 5 sati.
Kemiju.
Ako ne dobijem 2 ili 3. Ja vam kažem da ću se bacit sa savskog mosta.
No pustimo nesretne teme.
Jučer sam bila na zkm-u.
Od 8 pa do 10 i po.
Usrećuje li me gluma u toj mjeri koliko i prije.
Shvatila sma zapravo da se radujem kraju.
Radujem se znoju. Radujem se ljenčarenju. Radujem se moru. Radujem se upisima. Radujem se zato što se moja najbolja priajteljica upisala u najbolju gimnaziju u zagrebu- Primjenjenu. Tamo di sam ja htjela ić. Smjer fotografija. I ljudi kažu da sam dovoljno dobra (oni koji se razumiju u to).
Očito umjetnost nije moj život.
Očito sunce nije stvoreno da ga mala djevojčica fotografira.
Drago mi je što je upala da sam pod biologijom skoro počela skakat od sreće.
Rekla je da će me upoznati sa svim metalcima.... I bolje joj je ^^.

Gdje je ljubomora u mom životu?
To se propitujem zadnjih par mjeseci.

Uživajte u suncu i u vlastitom znoju.
A ja najviše uživam u majcama na bretele.
Nek se vide i moja ramena.
;)

Ponovno sreća obasjana duginim bojama.
Tko bi rekao da unatoč silnom pritisku osjećam se slobodnom?

fala samo-se-smij što misli za moj blog da je umjetnički.

x Komentari [10] x

Otvori crne oči.
Svijet je obavijen neželjenim.
Život je isprepleten tugom.
Suzama.
Osjećaš li išta kada
ruku na prsa staviš.
Kada pogledaš oko sebe
prazninu vidiš li.
Kada pogledaš kroz prozor,
malu djevojku vidiš li?
Što ona radi?
Mirišu u zraku laži plite.
Ne možeš pobjeći od
samog sebe.
Od onog što leži
duboko u tebi.

Čežnja za nečim više.
Riječi su izgovorene
da budu razbijene
pokopane duboko u sjećanju.
Zar ne vidiš cvijet koji gaziš?
Još uvijek ne mogu podnijeti istinu.
Još djevojka sjedi na klupici
ispred tvog prozora.
Dok ti prepipavaš imaš li što
u prsnoj šupljini.
Čuju li se otkucaji?

Moguće je i to da građen si od čelika.

Ljudi opet sivi njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano
ne vide blagi svod
prezirno se smiju kad skuže da sma sanjar
I znam da je crnjak
i da smo zabili u sridu
u rukavu imam osmijeh pa ga imam u vidu

Ovo je moja pičkr i očekujem da ju ne kradete ^^
Zaboravila napomenuti da se aktivno bavim fotografijom.

x Komentari [8] x

Zamisli kada smrt
poput misterije poremeti sve
rastavi sina i majku.
Sina kojeg ja jako volim.
Zamisli kada suze jednostavno više ne idu.
Ne možeš možeš gledati svoga brata kako
nad grobom plače.
Zamisli kada zagrljaj vrijedi više od
milijun riječi.
Kada ga vidim onako krhkog.
Njega kojeg pola života znam.
Skime sam svaki radni dan zajedno.
Zamisli kada dječak svoju majku
pohraniti mora
U škrinju Uspomena.

Ti si meni nešto poput
Korijena
Neka stara
Navika.

Subota ujutro.
Zrake sunca spušatju se na moje lice.
Ulazim u centar. Slušam pjesme i shvaćam da je sve isto kao i druge subote.
Zašto je sve tako isprazno nekad?
Zašto sam bila sretna na početku u ovom stanju nezainteresiranosti za cijeli svijet a sada ne.
Sve je tako isprazno otkad se ne trudim oko jednog dečka.
Saznala sam da mu se bend raspao.
Bila sam na sprovodu, tri sata na biljaru i danas sam išla na zkm, pa onda oko sedam vani.
Kada će se učiti?
Eto dragi moji, što ja sad radim.
Jedem nokte.
Prolazim kroz svoju ufrčkanu kosu.
Divim se brzini plesa mojih prstića po tipkovnici.
^^
Čitam novu kupljenu biografiju Štulića koju sam dobila od mame.

Kako li je fin ovaj parfem na meni.

Ima žena koje zaključaju srce
poput dragog kamena

x Komentari [15] x

Došlo mi je ponovno da napravim iste pogreške.
Da pokušam opet.
MIsleći da će mi sad biti lakše. Da mu možda nedostajem.
Nebesko plavi svod moje je stanište danas.
Slušalice su danas u mojim ušima.
Sve bliže i bliže.
Ja i nebo.
Negdje daleko nalazi se mjesto gdje vlasi trave snivaju ono što i ja.
Sve ono što sam htjela više nemam.
Želje su u oblacima igraju se sa pticama daleko negdje.
Ne želim ih više blizu sebe!
Što više želim to manje imam.
Samo želim završetak ovog pakla, da odem negdje daleko u neku livadu leći između valsi trava koje će šuštiti moju najdražu pjesmu.
Samo da se osjećam slobodnom makar tužnom.
Da ne budem zarobljena u svojim snovima.
Hoću svoj mir.
Da budem sama.

x Komentari [15] x

Danas sam u školu došla u jednoj lepršavoj mežastoj haljini od tila. Sezala je do koljena i išla je u širinu negdje metar.
Navodo je bila tako upadljiva i tako kičava makar je bila ljubičasta da su mi se svi počeli rugati,čak i profesori su imali primjedbe i prijatelji mislim cijela škola.
Ali snaga mene kao karaktera mi nije dopuštala da se slomim.
Mene je baš bilo briga, komentari su me zabavljali.
Neki su mi govorili da izgledam kao govno neki da sam sa curkusa ispala (to mi je rekla profesorica iz hrvatskog),ali ja sam zapravo ponosna na samu sebe kako sam se nasmijala na sve to skupa a ne rasplakala ili uvrijedila.
Koliko sa zapravo imuna na to mišljenje ljudi oko sebe.
Na to sam ponosna jer mi je to prije bio velik problem.

Zbunjuje me ovaj štrajk ali sma odlučila da ipak ne ću dolazitii u školu. Pa čak i da dobijem neopravdane,pa što? Nitko me neće ubiti ^^ .
Uživam u ljetu i majcama na špaline.

POLGEDAJ 13.POD SHVAĆAM U BOXU.

Eh a ovo sam ja i vidi se djelomično ta suknja.

x Komentari [12] x

Evo dragi moji. Danas malo pregledavala svoju pjesmaricu. Malo se zabavljala čitajući starije pjesmice.Bilo je stvarno svakakvih. Jako mi se svidjela ova.

Tmurnost današnjeg dana.
Želja da budem još hrabrija nego što jesam.
Očajnost da zavirim u ono što ne bi trebala.
Kiša ispire sjetu s pločnika.
Stepenice na kojima smo sjedili više nemaju otiske naših guza.
Više nemaju onog čara.
Voljela bi uroniti u onu svoju najdražu travu gdje sam dijelila sve svoje tajne.
Uroniti ponovno u maštu i gledati vlakove kako buče.
Voljela i ponovno sama prošetati ondje gdje sam bila s tobom.
Osjetiti tebe u zraku.
Makar te nema.
Dotaknuti hrapavi beton pun kamenčića na kojem sam se iskaljivala kad sam bila s tobom.
Htjela bi te ponovno osjetiti blizu sebe.
Svoje usne na tvom obrazu.
Svoje usne u tvojoj kosi.

I onda se sjetim tvoji ruku.
Izriženih noktiju.
Jagodica s kojima okidaš žice.
Kako li je lijepo s tobom razgovarati o glazbi.
Imam osjećaj da znaš sve.
I uživam onako pričajući opušteno a opet pazeći na detalje.
Da se ne osramotim.
I sada ponovno proživljavam trenutke sreće.

Hajde skupi hrabrosti.

Jučer sam upoznala dečka.
Metalca.
Čini mi se da je zainteresiran.
Malo smo pričali o muzici (oni koji se ne poznaju a slušaju istu vrstu muzike,e ti su sretnici).
Bili smo u usamljenoj kućici.
Napušetnoj.
Cijela mračna.
Ali,ne nismo bili sami.
I da jesmo....
Previše me podsjeća na nekoga koga još uvijek izbacivam iz misli.

x Komentari [17] x

Osjećaj da će naše prijateljstvo odigrati još nekakvu ulogu u mom životu.
Kada sjedim u učionici osjećam tvoju prisutnost.
Ne trebam tvoje tijelo da bi te osjećala blizu.
Nisam tako ograničena.
Večeri sa slušalicama provedene u tami sve do ponoći.
Jesi li ikad odvojio jednu večer za razmišljanje o meni?
Opet se molim za naš susret.
Jeli ti palo na pamet pitati ju kako je.
Nazvati je. Makar nemaš neke dublje namjere.
Jesi li ikad cijenio njenu požrtvovnost?
Njoj je sada žao i htjela bi te ali neće.
Neće se trudit.
Jesi li dovoljno kukavica da nastaviš svoje gmižanje po zemlji ne pokušavajući dosegnuti nešto što nije u tvom dosegu.
Ja sam pokušala.
Barem se s time mogu pohvaliti.
Snažnija sam. I neću pokušavati.
Vrijeme je da naučiš da se za neke stvari u životu i ti moraš malo potruditi.
Da za nešto što bi želio nije dovoljno pasivno čekati.
Neki kažu da sam ja glupača.
Tea mi to stalno govori. I paola. I tonka.
Shvatila sam da umirem u snovima.
Moji snovi prožeti nadama.
Ružičastim nebom.
Sve je tako snažno,stvarno.
Doći ćeš opet.
Isprepleten velom nedostižnosti.
A ja ću odšetati.
Odšetati u noć.

x Komentari [15] x

Nestala je kiša.
Ujutro me je probudilo sunce,fala bogu.
Trenutno ni o čemu ne razmišljam.
Htjela sam otići skejtat ali bojim se povreda trenutno jer će sada vrijeme kratkih hlačica i meni ne treba krasta na koljenu.
Jučer sam malo razmišljala o prosjeku.
4.6 bilo bi najbolje (uzimam u obzir da nisam subjektivna pri izračunavanju prosjeka i da uvijek izračunam kakav bi bio prosjek u najboljem slučaju)
To mi nije dobro ako hoću u gimnaziju.
Ali dobro.
Ima još vremena za razmišljanje o glupom prosjeku.
U zadnjih par dana ne da mi se razbijat glava.
Prijateljica mi je rekla da me više ne prepoznaje da sam postala monotona (?)
Da imam stav: svejedno mi je.
Da me ništa ne uzrujava.
Ja sam samo sretna na svoj način.
Zar nitko ne prepoznaje moju sreću?

U zadnje vrijeme zagrijana sam za biljar.
Za pjesmu od White Stripesa-In The Cold Cold Night.
Za Panteru.
Za sve osim njega.

x Komentari [13] x

Prije neki dan otišla sam sa frendicom i još nekim svojim prijateljem kojeg znam preko bivšeg i on ide u bend sa mojom simpom.
Igrali smo biljar.
Meni je na početku išlo groznoo. Igrala sam kao da nikad nisam ni čula za biljar. Naučili su me i onda što se večer primicala kraju to sam ih sve više i više razbijala. Ahaaa.

Oni dvoje su na kraju ispali zaljubljeni.
Ja uvijek treći višak.
Uvijek.
I onda su me na kraju iškali i tjerali da idem kući i da njih dvoje ostanu nasamo.
I ja otišla doma čekam ja da cura dođe na msn.
Nak kraju mi ništa nije htjela reć.

netko me voli
sanja o meni
gleda me kradom
ali ne znam tko

netko me voli
dok lutam gradom
prelazi cestu
isto kao i ja

zavirujem u gomilu
promatram svijet
netko me traži ali ne
ne znam gdje

netko me voli
dušu mi nudi
netko je stranac
isto kao i ja

produži dalje
neonska sjeno
izdaje te
želja u očima

večeras se ponovo
raspitaj za me
stavi ruke u džepove
i kreni u noć

Moram reći tj moram se pohvaliti da polako zaboravljam na nog dečka.
Više ga ne sanjam.
Više ga ne zovem.
Više me nije briga.
Ni on se više ne trdui čim sam ja prestala.
Zapravo on se nikad nije ni trudio.
Danas je dva tjedna otkad se nismo vidjeli niti čuli.
Tužno je što se ljubav suši ali tako je kako je.
Ja sam se trudila.

I ne smatram ovo porazom već pobjedom.
Zgazila sam svoj ponos jer ponos i zaljubljenost ne idu zajedno.
Trudila sam se.
Pa što ako nije uspjelo?

Da nema neuspjeha nebi cijenila pravi uspjeh i sve bi bilo monotono,više se nebi radovala nekom pomaku.
Shavitla sma da trebam otvoriti oči i trčati za onime što mi se nudi a ne plakati za onime što sam mogla imati.
Gdje je tu smisao?
Provela sam predivne trenutke s njime i htjela bi ih mijenjati i ponovno doživjeti kao prvi put.
Ali opet ako se osvrnem ima toliko dečiju kojima sam ja simpatična za kojima ne bi trebala jurcati kao očajnica već bi se mogla zabavljati.
Ima toliko lijepših stvari nego maštati o njemu.
I ponovno stavljam svoje srcolike naočale i uranjam u lijepši sunačiniji svijet.
Bolime briga što je vani zadnjih dana kiša što se govori o svinjskim gripama boleštinama jadu i bijedi.
Ja uranjam u svoj svijet daleko od ovog i pokušavam uživati u trenutku sreće.
Sreće jer shvaćam da ne može sve biti po mom.

Uživajte ^^

x Komentari [8] x

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.