evo još jedna slika.
Evo.
Učila sam 5 sati.
Kemiju.
Ako ne dobijem 2 ili 3. Ja vam kažem da ću se bacit sa savskog mosta.
No pustimo nesretne teme.
Jučer sam bila na zkm-u.
Od 8 pa do 10 i po.
Usrećuje li me gluma u toj mjeri koliko i prije.
Shvatila sma zapravo da se radujem kraju.
Radujem se znoju. Radujem se ljenčarenju. Radujem se moru. Radujem se upisima. Radujem se zato što se moja najbolja priajteljica upisala u najbolju gimnaziju u zagrebu- Primjenjenu. Tamo di sam ja htjela ić. Smjer fotografija. I ljudi kažu da sam dovoljno dobra (oni koji se razumiju u to).
Očito umjetnost nije moj život.
Očito sunce nije stvoreno da ga mala djevojčica fotografira.
Drago mi je što je upala da sam pod biologijom skoro počela skakat od sreće.
Rekla je da će me upoznati sa svim metalcima.... I bolje joj je ^^.
Gdje je ljubomora u mom životu?
To se propitujem zadnjih par mjeseci.
Uživajte u suncu i u vlastitom znoju.
A ja najviše uživam u majcama na bretele.
Nek se vide i moja ramena.
;)
Ponovno sreća obasjana duginim bojama.
Tko bi rekao da unatoč silnom pritisku osjećam se slobodnom?
Tko bi rekao da unatoč silnom pritisku osjećam se slobodnom?
fala samo-se-smij što misli za moj blog da je umjetnički.
